pise: V. Tufegdzic
Dva dana nakon ubistva Zeljka Raznatovica Arkana,
Milenka Mandica i Dragana
Garica i dalje nepoznati detalji likvidacije u
hotelu Interkontinental
„Mnogo je znao i mnogo mogao"
Posle ubistva Zeljka Raznatovica Arkana, koje se
dogodilo preksinoc u holu
hotela Interkontinental, i dalje nema potpuno
preciznih detalja o nacinu na
koji je izvrseno ubistvo. Izvestaji o tome sta se
dogodilo preksinoc u 17.15
casova, u lobiju beogradskog hotela, jos se svodi
na razlicite medijske
interpretacije i pozivanja na „dobro obavestene
izvore". Potvrdjena je
cinjenica da su Raznatovic, Milenko Mandic i Dragan
Garic, koji su u momentu
napada bili zajedno, usmrceni hicima iz
„heklera". Pouzdano se zna i da je
Raznatovic zadobio teske prostrelne rane u predelu
glave i da je u 18.30 u
Urgentnom centru podlegao ranama.
Britanska televizijska mreza „Skaj", ciji
reporter je prvi izvestio o ubistvu
Arkana, prenela je juce da je atentat izvrsio samo
jedan napadac, koji je,
kako tvrdi „Skaj" ispalio 38 metaka u
Raznatovica. „Skaj" prenosi svedocenje
hirurga Urgentnog centra u Beogradu, cije se ime u
izvestaju ne navodi.
- Raznatovic je pogodjen u predelu usta, oka i
slepoocinice. Priroda rana
ukazuje da je pucano iz neposredne blizine, izjavio
je hirurg, koji je, prema
tvrdnji reportera „Skaja", direktno ucestvovao
u lekarskim intervencijama
posle ubistva.
Prema njegovim recima, Garic i Mandic su, takodje,
podlegli velikom broju
prostrelnih rana nanetih u rafalnoj paljbi.
Pomenuti hirurg kaze da je jedan
od njih dvojice podlegao direktno ranama koje je
zadobio u predelu stomaka.
Izvor „Blica" kaze da je Raznatovic, zajedno
sa poznanicima, sedeo u jednom
od hotelskih restorana i ispunjavao tikete za
fudbalsku kladionicu, kada su
se naoruzani napadaci uputili direktno u pravcu
Arkanovog stola i izresetali
sve prisutne. Tvrdi se da je u okrsaju koji je
usledio, u kojem su, navodno,
ucestvovali i mladici iz Raznatovicevog
obezbedjenja, ranjeno vise ljudi,
medju kojima su i neki od atentatora.
Koliko je napadaca bilo, odakle su krenuli u napad,
da li su bili maskirani
ili su bili u civilu, kako su prosli obezbedjenje
Interkontinentala, zatim
kamere na svakom hotelskom ulazu, a zatim i veoma
obazrive i nepoverljive
pripadnike obezbedjenja pokojnog Raznatovica, ne
moze se pouzdano odgovoriti.
Jedina slaba tacka u toj „strukturi" mogla bi
da bude cinjenica da su
Raznatovica u poslednje vreme, kao i te veceri,
cuvali manje iskusni
telohranitelji, jer se „stariji" vec odavno
bave i drugim poslovima, ali i
cinjenica da se i sam Arkan u Beogradu osecao veoma
bezbednim. Temljeno
razradjena struktura njegovog obezbedjenja i
disciplinovana provera mesta
koje je pokojni Raznatovic posecivao, ukazuju da je
u ubistvu, pored
direktnih izvrsilaca, ucestvovao veci broj ljudi,
angazovanih na pracenju
njegovog kretanja i preciznom planiranju ubistva.
Prema nepotvrdjenim
informacijama, u ubistvu Jusufa Bulica Juse
ucestvovalo je najmanje osam
napadaca, pa se razlozno moze pretpostaviti da ih
je u organizaciji i
sprovodjenju napada na Arkana bilo mnogo vise.
Raznatovic se, inace,
neprestano vozio u blindiranim automobilima, pa je
nemoguce bilo napasti ga
na taj nacin, sto je ubicama, ocigledno, bilo dobro
poznato.
Pokusavajuci da odgonetnu razlog Arkanovog ubistva,
neki od njegovih
poznanika, kao i prijatelja pokojnog Mande,
ubedjeni su da je atentat dugo i
pazljivo planiran, a da je na drugi nacin bilo
gotovo nemoguce nasrnuti na
Arkana. Prisustvo pripadnika policije Dragana
Garica, po misljenju pojedinih
poznanika pokojnog Raznatovica, ne treba
zapostaviti u mogucoj rekonstrukciji
dogadjaja.
Za Raznatovicevu glavu je, navodno, bila raspisana
nagrada sa vise strana -
hrvatska i muslimanska strana zbog ucesca Arkanovih
„Tigrova" u ratu u
Hrvatskoj i BiH, albanska zbog rata na Kosovu, ali
da je nagradu u milionima
dolara ponudila i americka CIA, prvenstveno zbog
njegovog omalovazavajuceg
odnosa prema optuzbama za ratne zlocine na kojima
je insistirala Amerika.
Sve to, u prvim komentarima, ovdasnji poznavaoci
prilika tumace kao maglu
koja pokriva pravog izvrsioca i grupu koja ima
najvise koristi od njegove
likvidacije. Prve reakcije domace javnosti vezane
su sa nedavne ucestale
izvestaje pojedinih svetskih medija o navodnoj Arkanovoj
spremnosti da
svedoci pred Haskim tribunalom. Tragajuci za
motivom ubistva i, eventualnim
domacim nalogodavcima atentata, jos nedostaje
odgovor na pitanje zasto je
ubistvo izvrseno bas u ovom trenutku. U jednom od
zapazenih Raznatovicevih
medijskih nastupa on je bio kategorican da je
„jugoslovenski predsednik
jedini pravi srpski vozd".
S druge strane, mnogi su uvereni da je Arkan „mnogo
znao i mnogo mogao", te
da je kao „institucija za sebe" prerastao ukus
i granicu trpeljivosti do koje
su mogli da ga kontrolisu i tolerisu veoma mocni
krugovi.
Reporteri „Blica" su po dolasku na ulaz
Interkontinentala, sat vremena posle
ubistva, kao i ispred Urgentnog centra, zatekli
neobicno mirnu atmosferu i
neoubicajeno mali broj vozila i pripadnika MUP-a
Srbije. Policijskom trakom
bio je ogradjen ulaz u hol hotela. U hotelskom
lobiju, levo u odnosu na ulaz,
policajci su vrsili uvidjaj.
Reporteri su uspeli da izbroje 38 policijskih
oznaka na mestima gde su
pronadjene caure. Oznake su postavljane i ispred
samog ulaza u hotel. O
ubijenom Momcilu Mandicu se zna da nije pripadao
Srpskoj dobrovoljackoj
gardi, ciji je Arkan bio osnivac, vec je bio njegov
poslovni partner i bliski
prijatelj.
"Danas"
pise: K. Stoiljkovic
Svetski mediji o mogucim naruciocima Arkanovog
ubistva
Mnogo zainteresovanih da Arkan zacuti
Na prvom mestu pominje se Raznatoviceva spremnost
da posalje u Hag dokaze o
umesanosti Slobodana Milosevica u ratne zlocine, na
drugo obracuni unutar
srpske mafije ukljucujuci i Arkanov sukob sa
Milosevicevim sinom Markom, a ne
iskljucuje se ni upletenost albanske mafije. Ostali
potencijalno
zainteresovani da Arkan ucuti su Radovan Karadzic i
Ratko Mladic - ocenjuju
svetski mediji
London/Njujork - Ubistvo Zeljka Raznatovica Arkana u
beogradskom
Interkontinentalu danas je na prvim stranicama
gotovo svih vodecih svetskih
listova i u prvim minutima emisija vesti u
elektronskim medijima. Uz
nabrajanje dugackog spiska zlocina koji mu se
stavljaju na dusu, svetska
sredstva informisanja sastavljaju isto tako dugacke
liste mogucih
organizatora i pocinilaca sinocnjeg "savrsenog
ubistva" u Beogradu.
Najpodrobniji inventar osumnjicenih objavljuje
londonski "Sandi tajms" koji
toj temi posvecuje jedan od nekoliko napisa o
atentatu na Arkana. Na prvo
mesto, kao "najpopularniju teoriju Arkanovog
ubistva", "Sandi tajms", stavlja
verziju da se vodja "Tigrova", spremao da
"posalje u Hag dokaze o umesanosti
Slobodana Milosevica u ratne zlocine". List
zatim citira neimenovanog "bivseg
policajca bliskog Milosevicevom aparatu
bezbednosti", koji kaze: "Samo je
covek na vrhu mogao to izvesti. Jedina stvar koja
je poslednjih pet godina u
Srbiji profesionalno radjena su ubistva. Ali ovo
sada pokazuje da rezim gubi
i postaje ozbiljno zabrinut. Arkan je, uostalom,
tolike godine bio lojalan.
Mislim da mnogi drugi sada treba da strepe."
Na drugo mesto "Sandi tajms"
stavlja obracun unutar srpske mafije, to jest
Arkanov "sukob" sa
Milosevicevim sinom Markom, ili bilo kojim liderom
"Vozdovackog klana". Kao
trecu, londonski nedeljnik navodi mogucnost da je
atentat izvela albanska
mafija, kojoj se navodno Arkan umesao u poslove oko
droge. U prilog ovoj
verziji "Sandi tajms" navodi kako jedan
ocevidac tvrdi da je jedan od trojice
ubica, bezeci iz Intekontinentala, doviknuo nesto
na albanskom. Ostali
potencijalno zainteresovani da Arkan ucuti su
Radovan Karadzic i Ratko
Mladic, navodi dalje londonski nedeljnik, ali ovu
verziju relativizuje
tvrdjnjom da ta dvojica "nemaju vise mnogo
uticaja u modernom Beogradu". Na
poslednje mesto "Sandi tajms" stavlja
mogucnost obracuna oko fudbalskog kluba
Obilic i namestanja rezultata, sto se takodje
stavlja na dusu Arkanu. Od
drugih vodecih svetskih listova i "Njujork
tajms" na prvo mesto stavlja
"spekulaciju da su Milosevic i njegov rezim
mogli da imaju najvise koristi od
Arkanovog ubistva" jer je "Raznatovic bio
opasan za Milosevica i druge vodece
licnosti vlasti, zbog onog sto je znao o ubistvima
i zverstvima tokom rata u
Bosni", i to utoliko pre sto je "navodno
pregovarao sa Hagom da se preda i
svedoci protiv ostalih". Na drugo mesto i
njujorski dnevnik stavlja mogucnost
obracuna u beogradskoj mafiji, a tu tezu na prvo
mesto medju verovatnim
uzrocima atentata stavljaju dva londonska
nedeljnika - "Dejli telegraf" i
"Independent". Gotovo svi mediji,
medjutim, zakljucuju da ce se puna istina
tesko saznati, posto se nije saznala ni u citavom
nizu prethodnih
nerasvetljenih ubistava u Beogradu, od Kundaka i
Badze, do Curuvije i
saradnika Vuka Draskovica.
"Danas"
pise: K. Stoiljkovic
Dobrivoje Radovanovic, kriminolog
Klasicno profesionalno ubistvo
Ubistvo Zeljka Raznatovica Arkana predstavlja
klasicno profesionalno ubistvo.
Medjutim, sakrivanje ubice je u ovom slucaju
otezano, jer ga je u holu hotela
Interkontinental videlo dosta ljudi. Takodje,
napadac je ranjen, pa ce
verovatno zatraziti lekarsku pomoc, a lekarska
etika nalaze da se to prijavi
policiji. Posto je mesto ubistva obezbedjeno
kamerama, na snimcima ce se
videti pocinilac, kaze za "Danas"
Dobrivoje Radovanovic, kriminolog. On
smatra da ubica verovatno nece biti otkriven.
- U interesu drzave je da otkrije ko je ubica, jer
je javnost previse
uznemirena. Neotkrivanje ubice bio bi minus za
vlast, kaze Radovanovic.
On dodaje da posle Raznatoviceve smrti situacija u
mnogim sferama nece biti
ista.
- Postoji pet oblasti u kojima je Raznatovic
zauzimao znacajno mesto. To su
politika, biznis, kriminal, fudbal i estrada. Ubicu
i razlog za ubistvo treba
traziti u tim podrucjima. Ubistvo Raznatovica
pokazuje i da vlast gubi
kontrolu nad potcinjenima, pa ce mnogi iz sveta
kriminala, bliski pojedincima
na vlasti, poceti da im okrecu ledja, kako ne bi
doziveli slicnu sudbinu.
Postace im jasno da ne mogu ili nece dugo da ih
stite. Bojim se i da postoje
neki paradrzavni centri moci, koji odlucuju o
stvarima koje drzava treba da
ima u svojim rukama,
smatra Radovanovic.
"Blic", 18. januar
pise: V. Tufegdzic
Izvor „Blica" tvrdi da su prisutni dobro
videli Raznatovicevog ubicu
Arkan se rukovao i poljubio sa ubicom
Tri dana nakon ubistva Zeljka Raznatovica Arkana u
beogradskom Hotelu
„Inrterkontinental", konacno se naziru detalji
o okolnostima pod kojima je
izvrseno ovo smaknuce. Prema informacijama ljudi
koji su se nalazili u
Raznatovicevoj neposrednoj blizini u vreme ubistva,
a hotelsko predvorje je u
tom trenutku bilo puno ljudi, Arkan je sa Milenkom
Mandicem Mandom i covekom
iz obezbedjenja koji je neprestano uz njega, bio u
hotelskom restoranu na
rucku. Nakon toga su skupa otisli u hol, u deo koji
se nalazi blize recepciji
i ulazu u „Interkontinental". Seli su u jedan
od separea, a Arkan je svog
telohranitelja zamolio da ode po kolace. U vreme
dok se ovaj udaljavao, a
izvor „Blica" tvrdi da nije ni dosao do pulta
gde su stajali kolaci, Arkanu i
Mandicu je prisao covek koga su ocigledno obojica
dobro poznavali. Prema
opisu dogadjaja, Arkan je ustao i rukovao se s
njim, zatim su se izljubili, a
potom je Raznatovic seo u fotelju. Istog trenutka
covek, ciji identitet u
ovom trenutku niko nije voljan da saopsti mada je
izvesno da su ga mnogi
dobro videli, poteze pistolj i puca Arkanu u glavu.
To je bio prvi hitac koji
su prisutni u hotelu opisali kao prasak petarde,
nakon cega je usledila
rafalna paljba.
Kada je video sta se dogadja, Mandic skace i
pokusava da zastiti Arkana,
odnosno nasrce na ubicu i njegov revolver.
Medjutim, ubica uspeva da iz
neposredne blizine ispali vise hitaca koji Mandica
pogadjaju u telo i zbog
cega ovaj ostaje mrtav na mestu.
Posle izvesnog vremena, cije trajanje u opstem
metezu niko nije uspeo
precizno da definise, sledi rafalna paljba iz vise
oruzja. Posto je
prisutnima bilo potpuno jasno da pucnjava moze da
ima veze samo sa
Raznatovicem, prema separeu su potrcali mladici iz
njegovog obezbedjenja koji
su se nalazili u blizini. Jedan od najbrzijh je,
navodno, bio momak koji se
nalazio u Arkanovom dzipu, parkiranom tik uz
hotelski ulaz. Prema prici
izvora „Blica", on je utrcao sa
„heklereom" i zapucao prema napadacima.
Momenat kako i kada se na mestu ubistva pojavilo
vise napadaca niko, zasad,
ne moze jasno da opise, ali je izvesno da covek
koji je ispalio prvi hitac
nije bio sam. U razjasnjavanju okolnosti ubistva
potpuno je nepoznato
prisustvo i pogibija pripadnika policije, ili bivseg
pripadnika, Dragana
Garica. Prema jednoj varijanti, upravo je on bio
covek koji je ranjen puzao
prema hotelskom izlazu, pokusavajuci da se skloni
sa mesta obracuna. Niko ne
moze da potvrdi da li se njegovo pojavljivanje
vezuje za poznanstvo sa
Arkanom ili, pak, povezanoscu s nekim drugim, niti
da li je poginuo od hitaca
koje su ispalili napadaci ili mladici koji su
pokusali da zastite
Raznatovica. Uglavnom, uocljivo je da u prvim
izdanjima jucerasnjih novina
nije bilo umrlica u kojima se neko oprastao od
Garica.
Isti izvori tvrde da mladici iz Arkanovog
obezbedjenja dobro znaju identitet
njegovog ubice, jer se pojavio javno i bez ikakve
sumnje, polako, kako je to
jedino i bilo moguce, prisao Arkanu i pucao u
njega. Prema nekim policijskim
izvorima, policija uporno traga za jednim od momaka
iz obezbedjenja, za koga
se pretpostavlja da bi mogao da potvrdi identitet
napadaca, a koji zasad ne
zeli da se pojavi i to kaze. Medjutim, pretpostavka
je da u ovom trenutku
gotovo svi bliski prijatelji pokojnog Raznatovica
znaju o kome je rec.
Ujedno, neki od prisutnih u
„Interkontinentalu", koji su bili dovoljno
prisebni da se osvrnu oko sebe, garantuju da je u
obracunu nastradalo vise
ljudi. Prema njihovoj proceni, i izvesnim
saznanjima, poginuo je najmanje jos
jedan covek, mozda bas jedan od napadaca, mada se
govori i o jos tri zrtve,
odnosno ukupno sestoro poginulih. Ti podaci, ako to
jesu, u ovom momentu
ostaju u domenu spekulacija, a eventualnu potvrdu
ili demanti bi bilo moguce
ocekivati tek narednih dana, ili po zvanicnom
saopstenju policije.
Decenija likvidacija
pise: E.B.
Od pocetka devedesetih do pogibije Arkana, u
Jugoslaviji, prvenstveno u
Beogradu, dogodila su se mnoga ubistva od kojih
gotovo nijedno nije
razjasnjeno. Toj temi je cak i britanska agencija
Rojters posvetila posebnu
paznju, objavivsi svojevrstan spisak nerasvetljenih
„ubistava visokog
profila". Agencija na prvo mesto stavlja
ubistvo Radovana Stojicica Badze,
pomocnika ministra unutrasnjih poslova, ubijenog
1997. rafalnom paljbom u
restoranu „Mama mia". Sledi ubistvo Zorana
Todorovica Kundaka, generalnog
sekretara Jugoslovenske levice i „biznismena sa
interesima u mnogim
poslovima", ubijenog pred zgradom
„Beopetrola" pri dolasku na posao u tu
firmu 1997. godine. Mimo nekog hronoloskog reda,
Rojters podseca i na ubistva
Vlade Kovacevica Trefa, biznismena i bliskog
prijatelja Marka Milosevica,
sina predsednika SRJ, zatim Radojice Nikcevica,
takodje biznismena, za koga
tvrdi da je bio povezan sa Sluzbom drzavne
bezbednosti, Gorana Vukovica, koga
predstavlja kao sefa vozdovackih kriminalaca,
izresetanog u centru Beograda
pri ulasku u svoj automobil 1994. godine. Medju
najintrigantnijim ubistvima
agencija pominje i likvidacije Branislava Matica
Belog, za koga kaze da je
bio finansijer Srpskog pokreta obnove i sef
paravojne Srpske garde,
Aleksandra Knezevica Kneleta, „najmladje zvezde
beogradskog podzemlja",
likvidiranog hicem u potiljak u sobi Hotela
„Hajat" 1992. godine, Radeta
Caldovica Cente, ubijenog za volanom svog
automobila zajedno sa
prijateljicom, Miroslava Bizica Bize, bivseg
policajca. Rojters posebno
napominje ubistvo urednika i izdavaca Slavka
Curuvije, likvidiranog ispred
zgrade u kojoj je stanovao tokom napada NATO na
Jugoslaviju. U Beogradu je u
poslednjih deset godina bilo mnogo nerasvetljenih
ubistava: pukovnika
policije Milorada Vlahovica, potpukovnika policije
Dragana Simica, inspektora
Dragana Radisica, zatim Mise Niksica, Darka
Asanina, Jusufa Bulica Juse,
Zorza Stankovica, Bojana Petrovica, Zorana Sijana,
Dragana Ugarkovica Ugara,
Zorana Dimitrova Zuce, Slavise Pavica Pirketa,
Baneta Grebenarevica, Zorana
Subare, Marka Borka..
Nestanak Dzambe
Jedna od vaznih epizoda u istoriji beogradskog
podzemlja je i nestanak Ise
Lere Dzambe, jednog od poznatijih beogradskih
kriminalaca. Za njegov nestanak
je, bar u stampi, prozivan upravo Arkan, jer se
Dzamba u noci nestanka
sukobio sa obezbedjenjem kockarnice u
„Beogradjanki", koje su cinili momci iz
Arkanovog okruzenja. Mladici koji su te veceri
pretukli Dzambu izjavili su da
je on te veceri dosao pripit u kockarnicu, da je
zapoceo tucu u kojoj je
izvukao „deblji kraj", a da su ga potom
ostavili u njegovom automobilu ispred
„Beogradjanke". Posle toga mu se gubi svaki
trag, a Dzamba nikad nije
pronadjen.
"Blic" 19. januar
pise: M. Stefanovic
Nove pojedinosti u vezi sa ubistvom Zeljka
Raznatovica Arkana u beogradskom
„Interkontinentalu"
Saucesnik u loznickoj bolnici
BEOGRAD - U Palati pravde u Beogradu ni cetvrti dan
od ubistva Raznatovica
nije moguce saznati nijedan detalj u vezi sa
istragom oko trostrukog ubistva
u „Interkontinentalu". Istrazni sudija Miodrag
Paunovic rekao je da ne zna
nista vise o slucaju, a da, iako sazna, to nece
reci novinarima. Tuzilac
Nebojsa Maras izjavio je prekjuce da ne moze da
prica bez odobrenja okruznog
tuzioca Andrije Milutinovica, koji je odbio da da
odobrenje rekavsi da je jos
rano da se iznose pojedinosti o ovom dogadjaju.
Informacije o detaljima likvidacije Zeljka
Raznatovica dobrim delom
prerastaju u dezinformacije, s obizirom na
nedostatak zvanicnih podataka sa
uvidjaja koji su, u subotu, neposredno posle
ubistva, izvrsili istrazitelji
Okruznog suda u Beogradu. Uprkos cinjenici da je
vest da je likvidiran vodja
najozbiljnije paravojne formacije u Jugoslaviji,
poznat po tesnim vezama sa
razlicitim drzavnim sluzbama i podzemljem, izazvala
burne reakcije u domacoj
i svetskoj javnosti, jedino zvanicno saopstenje
bilo je, u pogledu detalja
ubistva, sasvim sturo. S druge strane, za razliku
od prethodnih slicnih
likvidacija posle kojih nije bilo dovoljno
materijala cak ni za slobodne
medijske spekulacije, ovaj put se pojavilo sijaset
potpuno oprecnih
informacija ne samo o razlozima, vec i samom cinu
ubistva u poznatom
beogradskom hotelu.
Od juce je u „opticaju" i vest da je jedan od
napadaca na Raznatovica
uhapsen, da je ranjen i operisan, ali da se nalazi
u teskom stanju. Prema
informacijama iz vise razlicitih izvora, on se
nalazi u loznickoj bolnici, a
prilaz hirurskom odeljenju bolnice od pre dva dana
je potpuno blokiran. Dva
patrolna automobila loznickog SUP-a i nekoliko
pripadnika policijskih snaga,
tvrdi jedan izvor „Blica", cuvaju prilaz
jednom od ucesnika atentata na
Raznatovica. Kako „Blic" saznaje, prema prvim
nepotvrdjenim vestima, rec je o
izvesnom Dusanu Gavricu iz sela Trbusnica kod
Loznice, koji je, kako tvrdi
isti izvor, pomagao ubici Raznatovica. Kako nam je
receno, Gavric, koji je
tesko ranjen tokom okrsaja u
„Interkontinentalu", uspeo je da se zajedno sa
ubicom izvuce iz hotela, gde ih je cekao automobil
i odveo u nepoznatom
pravcu.
Gavric je prekjuce prebacen u loznicku bolnicu, gde
je nad njim izvrsena
komplikovana hirurska operacija, zbog, kako
„Blic" nezvanicno saznaje, teskih
prostrelnih rana u predelu kicmenog prsljena. On
je, prema istom izvoru, jos
u besvesnom stanju.
Zvanicne potvrde ove informacije juce nije bilo,
ali ostaje nejasno zasto je
Gavric prebacen u ovu bolnicku ustanovu, s obzirom
na to da ona ne spada u
red najopremljenijih i najadekvatnijih za teske
hirurske zahvate. Gavric, za
koga kazu da ima oko 25 godina, poznat je u
loznickoj carsiji kao jedan od
Arkanovih momaka iz garde koji je ucestvovao u
razlicitim aktivnostima pod
Raznatovicevim okriljem od 1993. godine. Neko vreme
o njemu su kruzile price
i da je nizi operativac Sluzbe drzavne bezbednosti,
ali se to ne moze
pouzdano utvrditi. Prisustvo Gavrica u loznickoj
carsiji je izazvalo
zbunjenost i podozrivost, ali je primetno da njegov
boravak nije skrivan od
lokalnog stanovnistva, s obzirom na to da su se
glasine procule gotovo istog
dana.
pise: M. S.
Na ratistima bivse SFR Jugoslavije
Blizi policiji nego Vojsci RS
BEOGRAD - Interpretacije i hronike o ulozi koju su
imali Zeljko Raznatovic
Arkan i Srpska dobrovoljacka garda iz koje su
izrasli „Tigrovi" kontroverzne
su koliko i price o njegovom ubistvu. Prisecanja na
ratne dane ucesnika u
sukobima u Hrvatskoj i Bosni, vojnika i civilnog
stanovnistva, podeljena su.
Za neke, Arkan i „Tigrovi" ostace zapamceni
kao veliki heroji i patriote,
najdisciplinovanija vojska koja je uvek uspevala da
se izvuce iz skripca.
Intervencija Arkana i njegovih momaka 1995. godine,
kad su se muslimanske
snage priblizile na desetak kilometara od najveceg
grada u Bosanskoj Krajini,
u saradnji sa specijalnim jedinicama drzavne
bezbednosti u Banjaluci, prema
kazivanju lokalnog stanovnistva, bila je presudna u
ocuvanju Banjaluke. S
druge strane, Arkana i njegove momke, pored
muslimanskog i hrvatskog civilnog
stanovnistva, cak i srpsko stanovnistvo, narocito
sa teritorije Hrvatske,
pamti kao surove i beskrupulozne. Disciplina,
savrsena fizicka i vojna
opremljenost, apsolutna poslusnost u vojnoj
hijerariji i posvecenost ocuvanju
srpstva na prostorima bivsih jugoslovenskih republika,
u secanju pojedinih
Srba se, ipak, vezuju za price o pljackama i
brutalnostima.
Prvu vaznu operaciju na teritoriji bivse BiH
Arkanovi momci su izveli 1.
aprila 1992. godini u Bijeljini. Akciju koju su
neki doziveli kao
oslobadjanje, a neki kao veliku brutalnost, tokom
koje su Muslimani, kako se
tvrdi, svoju slobodu morali da placaju novcem,
Haski tribunal je stavio na
prvo mesto u optuznici koja je podignuta protiv
vodje „Tigrova". Nasuprot
tome, pojedini lokalni Srbi se secaju da je svim bijeljinskim
Muslimanima
Arkan licno najavio intervenciju u ovom gradu i
garantovao bezbednost svima
koji predaju oruzje, te da su oni koji to nisu
ucinili, prema njihovim
tvrdnjama, „dobili ono sto su zasluzili". Na
gotovo istovetan nacin Arkanove
jedinice izvele su, ubrzo nakon toga, i znacajnu
vojnu operaciju na
teritoriji opstine Zvornik.
Dobro obavesteni izvori bliski tadasnjem Glavnom
stabu Vojske Republike
Srpske tvrde da je, posle operacije u Bijeljini,
general Ratko Mladic licno
zahtevao da se Arkan i njegova paravojna formacija
uklone s ratista u Bosni.
Takav stav, medjutim, tadasnji vojni vrh nikad nije
izneo javno. Ono sto je u
to vreme bilo dobro poznato, jeste Mladicev zahtev
da se na teritoriji bivse
BiH iz svih vojnih operacija iskljuce sve paravojne
formacije, kako bi se
izbegle podele Srba i obezbedilo apsolutno
postovanje hijerarhije i
izvrsavanje naredjenja na celoj teritoriji koja je
bila pod kontrolom Srba.
Upucenima u dogadjaje iz tog vremena dobro je
poznato da, iako je Raznatovic
gajio neskriveno divljenje i postovanje prema
generalu Mladicu, on ipak nije
bio pozeljna licnost u najuzem krugu ljudi od
Mladicevog poverenja. Najvisi
oficirski krugovi pamte ga kao pedantnog i
poslusnog spram ljudi koje je
licno postovao kao patriote i branioce srpstva, ali
se nisu slagali sa
njegovim nacinom vodjenja rata.
"Tigrovi" i Arkan licno su bili vise
vezani za policijske snage na teritoriji
koja je tad bila pod kontrolom srpskih snaga.
Hronicari beleze i njegovu vezu
sa Biljanom Plavisic, koja, pak, nije skrivala
svoje poverenje u Arkanove
vojne sposobnosti.
Arkanova pomoc, medjutim, bila je neophodna 1995.
godine, kad su pod navalom
zestokih muslimanskih ofanziva, srpske snage pocele
da gube veliki deo
teritorija u zapadnom delu koji su kontrolisale
srpske snage. Pored operacije
u Banjaluci, vazna operacija koju su izveli
Arkanovi "Tigrovi" izvedena je u
Prijedoru, septembra i oktobra meseca 1995. godine.
Tuzilastvo Haskog
tribunala, sudeci po nezvanicnim izvorima, prikljucilo
je i ovu operaciju
tackama optuznice protiv Zeljka Raznatovica za
zlocin protiv covecnosti.
„Necemo vise biti ovce! Bicemo pre svega vukovi,
ili jos bolje moji
'tigrovi'! U meni je krv Obilica, koja mi ne
dozvoljava da sedim kod kuce i
gledam kako se fasisticka azdaja nadvila nad
srpskim selima i kako ustaska
kama opet kolje srpsku decu i njihove majke. Srbija
je u stravicnom
neprijateljskom okruzenju. Uz pomoc svih nasih
neprijatelja, stvaraju se pred
nasim ocima Velika Albanija na Srpskom Kosovu,
Velika Hrvatska u Srpskoj
Krajini, Velika Bugarska u Srpskoj Makedoniji.
Muslimani su se povampirili u
Bosni, a oni su srpski mucenici koji jos ne
shvataju da su Srbi i koje je
jako sramota sto su se iz velike nevolje poturcili
i primili islamsku veru.
Zadar, Sibenik, Dubrovnik, Split su srpski gradovi
u koje su se na silu
naselili katolici. Doslo je najzad vreme da ih
odatle isteramo! Borimo se da
povratimo granice bivse Jugoslavije, sve do Sezane,
jer su to srpske granice,
Slovenija ce opet biti Srpska Slovenija, Hrvatska -
Srpska Hrvatska, Bosna -
Srpska Bosna, Makedonija - Srpska Makedonija.
Slovenija je srpska zato sto
sam ja u njoj rodjen i zato sto su se Slovenci
udruzili sa nasim
neprijateljima, ustasama, pa cemo morati da ih
vojnicki porazimo, a pobednik
ima pravo da po svom cefu kroji granice i osvojenim
teritorijama daje imena
koja on hoce.
Ako nas ustaske snage budu napale i ako u
kontranapadu budemo prinudjeni da
ih gonimo do Zagreba - a ja sam ubedjen da je
ulazak u Zagreb jedini nacin da
se definitivno obracunamo sa ustaskom ideologijom -
onda cu ja sasvim sigurno
da otvorim jednu poslasticarnicu na Jelacica placu.
Ulaskom u Zagreb, mi
bismo te postene Hrvate koji su u njemu taoci,
oslobodili od hipnoze
rimokatolicke crkve i vratili ih u realnost, kako
bi mogli da uvide da je
Nemacka bila i ostala ono sto jeste i shvate da je
mizerno da se i dalje
Nemcima ulizuju, pevajuci 'Danke Dojcland'."
Imovina Zeljka Raznatovica Arkana procenjuje se na
vise desetina miliona
maraka
Vlasnik vise kompanija i fudbalski menadzer
BEOGRAD - Otkako je osnovao Srpsku dobrovoljacku
gardu, Zeljko Raznatovic je
sebe predstavljao iskljucivo kao biznismena,
zahtevajuci od novinara da ga i
oni tako dozivljavaju. Na uporna pitanja o svojoj
proslosti nevoljno je
odgovarao, redovno negirajuci podatke o svojim
hapsenjima i pljackama koje je
pocinio u vise zemalja zapadne Evrope. Lakonski je
odgovarao da njegova
proslost sa tadasnjim angazmanom nema nikakve veze,
ali je u najotvorenijoj
varijanti pred novinarima „priznavao" da je
kao mlad bio „nestasan". Koliko
se zna, iz tog perioda nije izasao previse bogat,
vec se za unosne poslove
„opredelio" kasnije, u vreme kada su za to
postojali odgovarajuci uslovi.
Iako je tokom nekoliko godina neprestano odlazio na
ratista, nije skrivao da,
pored vojnickih, ima i politicke ambicije. To je i
pokazao kandidaturom za
poslanika u skupstini, sto je i postao krajem 1992.
godine. Vec tada se
sirila fama o Arkanovom bogatstvu i raznim
poslovima kojima se bavio, mada je
u prvo vreme Beogradjanima bilo poznato, jer su to
mogli i da vide, da je
Arkan vlasnik menjacnice, poslasticarnice i pekare.
Da bi objedinio prihode za svoju Srpsku
dobrovoljacku gardu, tvrdeci da se
novac za njene potrebe nabavlja radom privatnih
firmi ciji je vlasnik i
donatorstvima prijatelja i rodoljuba, Arkan je
osnovao SDG kompani, u cijem
sastavu su, koliko se moze saznati, bile
transportne firme, „Ari kompani",
„Vizantin kompani", „Grand kazino" u
Hotelu „Jugoslavija", Zadruga „Dedinje",
nekoliko stambenih zadruga, poslasticarnica i
pekara. Naravno, nemoguce je
ustanoviti u kojim je sve preduzecima, lancima
prodavnica i butika imao svoje
interese, kao i to koliko je njegovo licno i ucesce
firmi njegovih poslovnih
partnera u uvozu nafte, cigareta, kafe i
deficitarnih proizvoda u
Jugoslaviju.
Upuceni u nacin rada ovih preduzeca kazu da je
Arkan jednostavno bio covek
koga nisu mnogo zanimali niti opterecivali detalji
poslovanja, vec je njegova
rec vazila kao garant u sklapanju poslova. Isti
izvori objasnjavaju da u
poslednje vreme Raznatovic nije ni imao previse
brige oko rada firmi, niti
potrebe da se sam angazuje oko poslova, jer su ga
prijatelji koje je
„darivao" zastitom svog autoriteta debelo
nagradjivali za protivusluge,
odnosno za mogucnost da bez nekih posebnih nevolja
prostom trgovinom zgrcu
ogroman novac.
Raznatovic se narocito ponosio Fudbalskim klubom
Obilic, koji je pod njegovim
patronatom od srpskoligasa uspeo da postane sampion
Jugoslavije. Dobri
poznavaoci fudbala, i svega u sustini vaznijeg sto
prati ovu zabavu, tvrde da
je to postao jedan od najunosnijih poslova ne samo
u Jugoslaviji, zbog cega
se Arkan, nimalo slucajno, opredelio za ovaj debelo
profitabilni „hobi".
Naime, posto transferi igraca u inostranstvo odavno
donose ogroman novac, uz
cinjenicu da sam fudbaler od dobiti uzima najmanje,
razlozno je zakljuciti da
fudbalski menadzeri i vlasnici klubova od toga
otkidaju najvise. Prosta
racunica kaze sledece - ukoliko u Jugoslaviji
nekog, naravno kvalitetnog
fudbalera dovedu u veliki, prvoligaski klub i pri
tom ga nagrade sa njemu
neverovatnih 50.000 DM, uz uslov da dokaze svoju
vrednost, onda se takav
prilikom prodaje u inostrani klub, bio on prva ili
druga liga, vec procenjuje
na vise stotina hiljada maraka.
Razlika u ulozenom i dobijenom je evidentna, a
postoji i mogucnost da cena
igraca bude visestruko veca ukoliko iskaze takvu
vrednost. Posao, sve u
svemu, ima malo rizika, jer na jednog dobro
prodatog igraca svaki menadzer
moze da „podbaci" sa nekoliko lose
procenjenih, pa da opet bude u ogromnoj
materijalnoj „prednosti".
Mada je ovo prilicno prosta racunica, cinjenica je
da su se u Jugoslaviji
mnogi opredelili za posao fudbalskog menadzera, u
cemu je Raznatovic ipak bio
vodeci i zbog cega je bogato mogao da
„motivise" igrace svog kluba. Nikada
nije zeleo da odgovori na pitanje koliko novca ima,
vec je stalno govorio da
poslovnim partnerima duguje stotine hiljada maraka.
"Glas javnosti", 20. januar
pise: D.J.
Polako se rasvetljava pozadina ubistva Zeljka
Raznatovica Arkana: Policija
hapsi osumnjicene
Sve je izvesnije da, i pored veoma razlicitih
komentara i nagadjanja o
mogucim razlozima ubistva Zeljka Raznatovica Arkana
i njegovih prijatelja
Milenka Mandica Mande i Dragana Garica, istrazni
organi ipak zatvaraju krug,
hapse osumnjicene, pa se ocekuje da javnosti uskoro
obelodane imena onih koji
su direktno ucestvovali u krvavom piru u holu
"Interkontinentala". Prema za
sada raspolozivim informacijama, u loznickoj
bolnici lezi tesko ranjen
izvezni Gavric, za koga se sumnja da je "mogao
biti jedan od ucesnika
masakra". Kako takodje nezvanicno saznajemo,
drugi ucesnik atentata pokusao
je da pobegne iz zemlje, ali je uhapsen kada je
ilegalno nameravao da predje
u Madjarsku. Pretpostavlja se da su u akciji
likvidacije Arkana i njegovih
prijatelja ucestvovala cetvorica ljudi, dok je,
navodno, konce vukao peti,
koji je "pre nekoliko meseci napustio
Beograd". Jos jedan covek je pod
policijskim nadzorom, pouzdano se ne zna da li je u
pritvoru zadrzan kao
svedok ili kao osumnjiceni. Radi se o mladicu
poznatom u beogradskim
krugovima. On je tog subotnjeg popodneva, prema
sopstvenoj prici koju je
odmah posle tragicnog dogadjaja ispricao
prijateljima, bio sticajem samo
pukih okolnosti u hotelu, i to u restoranu. Sedeo
je sa devojkom i rucao,
kako je objasnjavao prijateljima. Mladic, koji je
osim ljudima sa ulice,
dobro poznat i policiji, u jednom trenutku cuo je
"nesto nalik na pucanj".
Instiktivno je reagovao, ustao od stola, ali ga je
smirila konstatacija
konobara da "sigurno neko baca petarde".
Kad se odmah potom zacuo rafal,
svima u hotelu pa i njemu bilo je jasno da se nesto
strasno desava u holu
hotela. Da li je on odmah posle pucnjave napustio
hotel, pre dolaska
policije, jos se pouzdano ne zna. Prema podacima sa
kojima raspolazemo
sklonio se sa lica mesta, jer nije bio direktni
ocevidac masakra, a zeleo je
da izbegne nepotrebno maltretiranje istraznih
organa, uobicajeno za ovakve
prilike. Po drugoj verziji, ovaj mladic nije se sam
javio policiji u svojstvu
svedoka, vec je "priveden kao
osumnjiceni". U svakom slucaju istraga o ovom
dogadjaju ne tapka u mestu i zato vrlo brzo valja
ocekivati rasplet i odgovor
na pitanje ko je i zbog cega ubio Arkana, Mandu i
Garica. Dusan Gavric, medju
prijateljima poznatiji po nadimku "Duka",
prema poslednjim informacijama
nalazi se u loznickoj bolnici i van zivotne je
opasnosti. Ako prezivi,
njegovo svedocenje ce istraznim organima biti od
kljucne vaznosti za rasplet
kompletnog slucaja. Ovaj mladic, star 25 godina,
pripadnik je specijalnih
policijskih snaga. Ziveo je i radio u Beogradu. Bio
je poznat u krugovima
ljudi koji se krecu po poznatim kaficima i nocnim
klubovima. Jedno vreme je
stanovao na Karaburmi, a prema nekim informacijama
kupio je stan u Rakovici.
Bio je ucesnik ratnih operacija na prostoru bivse
Jugoslavije. Oni koji ga
dobro poznaju tvrde da se radi o hrabrom i
sposobnom momku, obucenom za
najdelikatnije zadatke. Prema istim izvorima, on
nikada nije bio clan Garde,
ali nije iskljucena mogucnost da se poznavao sa
Arkanom.
"Blic", 20. januar
pise: M. Stefanovic
Izvori „Blica": Arkanov ubica je na putu za
RS, kod Loznice izbacio iz kola
pomagaca
Pozivajuci se na proceduralne norme kojima je
zabranjeno objavljivati detalje
o ubistvu Zeljka Raznatovica Arkana, istrazni
organi jos nisu saopstili
konkretnije informacije. Kako „Blic"
nezvanicno saznaje iz dobro obavestenih
i pouzdanih izvora, zdravstveno stanje Dusana
Gavrica, za koga se tvrdi da je
saucestvovao u likvidaciji Raznatovica kao jedan od
pomagaca ubice, gotovo se
u potpunosti normalizovalo. Izvori bliski
Zdravstvenom centru u Loznici tvrde
da bi vec za dan-dva Gavricu mogla biti izdata otpusna
lista. Precizirajuci u
kom stanju je zatecen Gavric, izvori „Blica"
tvrde da je on pronadjen u
subotu, tesko ranjen, sa obilnim krvarenjima i u
besvesnom stanju. Kod njega
je, prema izvorima „Blica", u tom trenutku
pronadjeno 2.800 nemackih maraka.
Pretpostavlja se da je ubica izbacio Gavrica iz
kola u Loznici, verovatno sa
pretpostavkom da nece preziveti, s obzirom na tesko
zdravstveno stanje, a da
se potom uputio prema Republici Srpskoj, u nameri
da sto pre napusti
teritoriji Republike Srbije. Izvestaja medija iz
Republike Srpske o tome
nema, cak ni na nivou spekulacija. Gavric se, prema
izvoru „Blica", tesko
povredjen uputio prvo u jednu privatnu bolnicku
ambulantu u Loznici, odakle
je, prema prvim nepotvrdjenim podacima, u pratnji
lokalne policijske patrole
upucen u loznicki Zdravstveni centar. Operacija je
izvedena u subotu uvece u
20 casova. Hirurzi loznicke bolnice konstatovali su
da je Gavric, kako tvrde
izvori „Blica", imao samo jednu prostrelnu
ranu - metak ga je pogodio s
ledja, zakacio desni bubreg i ostetio jetru. Posle
teze hirurske operacije,
njegovo zdravstveno stanje je ubrzo normalizovano.
Na Gavricevom telu, tvrde
isti izvori, uocljivi su tragovi velikog broja
zalecenih prostrelnih rana iz
ranijeg perioda njegovog zivota. Tokom jucerasnjeg
dana Gavric je i dalje bio
na hirurskom odeljenju loznicke bolnice. Tvrdi se
da je citav sprat bolnicke
zgrade ispraznjen, a da jake snage policije cuvaju
Gavrica. Umesto lokalne,
prema tvrdnjama „Blica", Gavrica dobro cuvaju
pripadnici beogradske policije.
Do zakljucenja ovog izdanja nije se moglo utvrditi
da li su inspektori
istrage stupili u kontakt sa Gavricem, s obzirom na
poboljsanje njegovog
zdravstvenog stanja. Zna se samo da u deo bolnice
gde je Gavric smesten ne
moze da udje apsolutno niko. Posle informacija da
je Raznatovic poznavao
glavnog ubicu i da njegov identitet mnogima nije
nepoznat, o sudbini glavnog
operativca u likvidaciji ne zna se prakticno nista.
Prorezimski mediji su
javili da je „istraga sada usmerena u pravcu
rasvetljavanja motiva obracuna",
cime se ubistvu Raznatovica vec pripisuje odredjeni
karakter, te da se „sa
sigurnoscu moze tvrditi da je rec o obracunu i
ubistvu na mah". Isti mediji
tvrde da je, mada kazu kako je detalje iz istrage
trenutno nemoguce
saopstavati jer bi se time ugrozila sama istraga,
„teza o unapred
pripremljenoj likvidaciji odbacena".
"Danas", 19. januar
pise: Borka Pavicevic
Strah i sazaljenje
Pesma se zove "Dokaz". Eto jos jednog
primera kako poetika, u nasem kljucu,
prethodi politici. Kome nije jasno sta se u
Interkontinentalu dogodilo neka
pogleda spot o "mogucim zapletima bracnog
trougla", umesto da se gradom sire
glasovi o tome kako je u stvari Arkan odigrao
scenu, a i nadlezni zajedno sa
njim, kako bi negde u svetu, spasen od Haskog suda,
a i svedocenja, ziveo na
miru, jer se tako zavrsava svaka bajka o hrabrim
princevima koji, na kraju,
posle mnogih peripetija srecno zive ozenjeni lepim
princezama. Ili, bez
obzira na opstu konstataciju da svako ko se maca
lati od njega i strada,
vaznijim mi se cini zasto i kako je (i uz ciju
pomoc) do maca doslo. Odnosno,
kako je uniforma postala privlacnija od civilnog
odela, zapravo neophodna za
bajku i spotove. Nikada nisam u zivotu srela
Arkana, niti mi je ikada nesto
poverljivo rekao. Ali, naravno da se mnogih stvari
u vezi sa njim secam.
Njegova aktivnost svakako je uticala na zivote i
agregatno stanje mnogih
ljudi. Secam se jednog telopa na televiziji u kome
su se oci i jezik micale
unutar zaustavljenog kadra tigra. Strah je bio
predeo u kome se se on kretao.
Strah je predeo koji nadalje crta njegova smrt. A
strah izaziva sazaljenje.
Sta se da videti povodom toga. Da postoji jedan
broj ljudi koji do te mere ne
podnose one druge da su skloni da se sazale nad slabijim
u velikoj igri na
sve manjem prostoru, dakle u igri ciji zakoni ne
dozvoljavaju vise igraca. I
drugo, da je sredina ovako isfrustrirana dugim
ratnim radom odavno vec
prihvatila da je ovde samo mrtav covek dobar covek.
Dakle, da je onaj ko
postaje zrtvom u jednom trenutku, posle mnogih
zrtava koje su nastradele jer
nisu bile dzelati, taj u vezi sa kim mora da
postoji nesto sto valja. Cim je
mrtav, cim je ubijen, cim je nastradao. Ta igra
naravno ima smisla samo u
tome sto ce se onda ljudi pitati kako su i zasto
bas oni zivi, i sta to oni
treba da urade i da ispune da i sami ne bi postali
zrtva. To ima smisla u
pitanju jesam li ja kriv, zasto sam kriv, to jest
zasto sam i kako ziv.
Ziv sam ako sam dobar, ako slusam, jeste da oni
koji mnogo rizikuju mnogo i
dobijaju, ali zato mogu sve da izgube, mogu biti
kaznjeni.
Najbolje je videti se sto manje, jer ako tako
mocni, tako oraganizovani ljudi
nestaju, onda sta ostaje za mene maloga i
nikakvoga, sta tek mogu meni da
urade, meni koji sam nezasticen, nepoznat, mali
covek. Zato je najbolje nista
ne govoriti povodom svega toga, nemoj da te neko
cuje, stvari postaju toliko
opasne, da ce mozda i vicevi nestati. Ljudi su
odlazili na robije, ako ne
nesto gore, i zbog pricanja viceva. A sve to pocne
tako jednostavno, lako. Na
primer pricom da treba biti junak u ratu, a ne u
miru. Da je, na primer,
pravda na strani jaceg, da je sve dozvoljeno u ime
viseg cilja, patriotskog,
da se oruzjem moze ono sto se ne moze mudroscu, da
je vlast vlast ako je
neogranicena, da su drugi krivi za sve...
Ostalo, sve ostalo je cutnja, sve ono preko cega
smo prosli sa
dostojanstvenom cutnjom, ili to nije bio nas
problem, ili smo skloni
kompromisima da bi nesto dobili, nesto popravili,
nesto postigli, imali vise,
bili uticajniji, iz ovih ili onog razloga, zbog
dobra ili zla, zbog licne
stvari proglasene za visi interes, zbog
preimenovanja stvari, zbog njihovog
uzurpiranja, zbog laznog svedocenja, zbog
preteranog zaklinjanja, zbog izdaje
drugih ili samoga sebe, konacno, sve ostalo je
cutanje, i nad mrtvima i nad
zivima. Ili misticna obasnjenja misterioznih
stvari, nestvarnih, govorkanja,
nagadjanja, pravdanja, dokazivanja, neizlazenja iz
kuce u vreme pomracenja
sunca, zavera, "ko stoji iza toga", sve
postaje moguce onda kada se jednom
udje u nemoguce i neodrzivo. Kada geostrategija
zameni demokratiju, drzava
drustvo, partija civilno drustvo, pojedinci narod.
Onda ostaju strah i
sazaljenje. Za sebe i nad sobom.
"Blic", 21. januar
Svedocenje koje je objavio dnevnik „Frankfurtske
vesti"
Ceca Raznatovic: Cetvorica na Arkana
BEOGRAD - Neposredno po ubistvu svog supruga,
Svetlana Raznatovic je
ispricala „Frankfurtskim vestima" sta se
dogodilo u subotu, u Hotelu
Interkontinental.
Prema pisanju ovog dnevnika, u hol hotela, gde je
Arkan sedeo sa
prijateljima, dosla su cetvorica mladica, obucenih
sportski, u trenerke i
patike. Prisli su Mandi i Zeljku i upitali da li na
spratu radi „fitnes
sala". Ovi su im odgovorili da je u subotu
posle podne sala zatvorena. Pre
toga su se sa njima pozdravili, sto ukazuje da su
se poznavali. I dok su
dvojica produzila dalje, druga dvojica su pocela da
pucaju.
„Ceca, skrhana bolom, pod jakim sedativima, ipak
uspeva da po ko zna koji put
isprica pricu, priseti se prizora koji nikad nece
zaboraviti. Od smrti je
bila udaljena pedesetak metara. Sa sestrom Lidijom
otisla je u butik 'La
Frans' i tamo razgledala haljine. Odjednom, zacuo
se rafal. Pojurila je ka
holu, gde je sa prijateljima Mandicem i Garicem,
sedeo Zeljko, medjutim,
prodavacice su je zadrzale. Htele su da je sprece
da uleti u vatru", pisu
„Frankfurtske vesti".
„Ceca se otrgla i dojurila do mesta krvoprolica.
Zeljko je lezao u lokvi
krvi, a ona je sa sestrom Lidijom pocela da ga vuce
ka izlazu. Niko od
prisutnih nije joj pritekao u pomoc. Interventna
ekipa SUP-a Beograd stigla
je vrlo brzo, ali hitna pomoc ne. Pozvali su je
sluzbenici 'La Fransa',
umesto zaposlenih u hotelu. Ceca je, onako krhka,
jedva vukla supruga. Kad ga
je dovukla do jednih policijskih kola, tamo nisu
hteli da ga prime, bez
odobrenja pretpostavljenog." Arkanovoj
supruzi, prema njenom svedocenju, tada
pristize u pomoc gost koji je sedeo u
„Braseriji" i njegovim BMW-om odlaze u
Urgentni centar.
„Ceca rukom sve vreme vadi Zeljku krv iz usta kako
bi mu omogucila da dise.
Ne odvaja se od njega ni za tren u operacionoj
sali. Ali, spasa nije bilo.
Zeljko joj umire na rukama. Ona tada pada preko
njega u nesvest. Daju joj
infuziju, kako bi bila u stanju da se
pridigne."
„U kuci Raznatovica kazu da je Ceca slutila neko
zlo. Naime, prethodnu noc
sanjala je da joj ispadaju zubi. To u narodnom
verovanju nagovestava smrt.
Vec duze vreme Ceca i prijatelji savetovali su
Zeljka da bude oprezniji, da
se ne krece tako slobodno. On je takve primedbe
podsmesljivo odbacivao. Cak
se smejao i na pomisao da bi ga na stadionu
'Obilica' neko mogao pogoditi iz
okolnih zgrada. Jednostavno, u svom gradu osecao se
bezbedno. Isto kao i u
Interkontinentalu, hotelu u kojem je pre pet godina
bila njegova i Cecina
svadba, gde su proslavljani decji rodjendani,
trofeji Obilica, kao i nedavna
Cecina promocija", pise dnevnik, pozivajuci se
na razgovor sa Raznatovicevom.
„Obezbedjenje kao da je zakazalo. Policija je
reagovala samo kada je Lidija
sa poda digla Zeljkov pistolj, koji je ispao dok su
ga vukle. Oni su se
obrusili na krhku devojku, koja je u soku htela da
ponese ono sto je
pripadalo Zeljku", stoji u tekstu ovog
dnevnika.
„Supruga Raznatovica resila je da sahrana bude po
pravoslavnom i vojnickom
obicaju. Obuci ce ga u uniformu, onu koju je nosio
kada je pre pet godina
posao sa svatovima da je prosi u Zitoradju. Po
srpskom obicaju, kovceg ce
biti u kuci, i odatle ce povorka krenuti ka Novom
groblju", ispricala je
Raznatoviceva „Frankfurtskim vestima".
pise: V. T.
Novi detalji ubistva Zeljka Raznatovica Arkana u
hotelu Interkontinental
U Beogradu uhapseni Jevtovic i Vujovic
BEOGRAD - Mada je veci deo javnosti s manje-vise
opravdanim pesimizmom bio
uveren da ce ubica (ili vise njih) Zeljka
Raznatovica, Milenka Mandica i
Dragana Garica ostati neotkriven, sve je izvesnije
da beogradska
kriminalisticka policija u ovom trenutku vec zna
skoro sve sto joj je
potrebno da u potpunosti rasvetli slucaj. Za
razliku od sijaset
nerasvetljenih likvidacija koje su se u Beogradu
dogodile tokom proteklih
desetak godina, ovaj put ce, kako sada cinjenice
govore, policija imati cime
da se pohvali. Bar sto se svog dela posla tice.
Pojedine informacije iz
policije, koja, ipak, uspesno cuva najvaznije
detalje, kao i one dobijene od
dobro upucenih u zbivanja s druge strane zakona,
juce su bile skoro identicne
- sumnjivi za saucesnistvo u ubistvu u
Interkontinentalu su otkriveni i
uhapseni, a najverovatnije je „pod kontrolom" i
sam ubica Raznatovica. Ovi
izvori ostavljaju samo malu rezervu u slucaju da
ubica jos nije u policijskim
rukama, ali su ubedjeni da organi gonjenja veoma
dobro znaju o kome je rec.
Ujedno, tvrdi se da istim podacima raspolazu i
prijatelji pokojnog
Raznatovica. U Beogradu se sapatom uveliko
spekulise s nekoliko imena, ali
niko pouzdano ne tvrdi da je potpuno siguran kako
je ono koje pominju - bas
to.
Medjutim, „Blic" nezvanicno saznaje da su
pored Dusana Gavrica, operisanog u
loznickoj bolnici, i kog policija revnosno cuva,
istovremeno u Beogradu
uhapseni izvesni Branko Jevtovic i biznismen Dragan
Vujovic. Poznanici
clanova porodice ove dvojice kazu da tokom
prethodnog dana niko od rodbine
nije uspeo da dodje u kontakt sa uhapsenima. S
druge strane, isti izvori
tvrde da Jevtovic, iako se nalazio u
Interkontinentalu u vreme ubistva, nije
imao veze sa likvidacijom Raznatovica, Mandica i
Garica, a da Vujovic niti je
bio na mestu zlocina, niti je na bilo koji nacin
umesan u citav slucaj.
Za sam dogadjaj pomenuti izvori imaju svoju
verziju. Naime, kako tvrde,
Gavric, rodom iz sela Trbusnica kod Loznice, bio je
ne samo jedan od
saucesnika u ubistvu, vec, mozda, upravo covek koji
je usmrtio Raznatovica.
To je, zasad, tesko proveriti, ali se ocekuje da bi
policijsko saopstenje,
koje je najavljeno u narednih nekoliko dana,
trebalo da pruzi odgovore na sva
pitanja.
Takodje se dobro zna da je policija u proteklih
nekoliko dana na saslusanje
privela vise „starih poznanika", trazeci od
njih odgovore na pitanja o
ubistvu, kao i o mrezi potencijalnih saucesnika.
Nije poznato da li su neki
od njih zadrzani u pritvoru, jer u gradu, iako je
ubistvo Raznatovica vec
danima tema broj jedan, vecina nije voljna glasno
da govori o svojim
sumnjama, nagadjanjima, ili nejasnim saznanjima.
Sve pojedinosti likvidacije u holu Hotela
Interkontinental, uglavnom, ni
posle pet dana nisu poznate, ali se u grubim crtama
gotovo sa sigurnoscu moze
opisati kako se desilo ubistvo Zeljka Raznatovica
Arkana, Milenka Mandica i
Dragana Garica.
Izvesno je to da je ubica u samom hotelu imao
pomagaca, kao i da ih je ispred
hotelskog ulaza u automobilu kojim su pobegli cekao
bar jos jedan saucesnik.
Pretpostavlja se da je pored njih trojice u
pripremi ubistva ucestvovalo bar
jos nekoliko ljudi, ali se juce prvi put
nezvanicno, mada takvu pricu ovih
dana forsiraju mediji bliski vlasti, pominje mala
mogucnost ubistva „na mah".
Carsija, naravno, u to tesko moze da poveruje, jer
dosadasnja iskustva u
ovakvim slucajevima kazuju da su ubistva bila
pazljivo pripremana.
Prema informacijama koje se vise naziru nego cuju
iz policijskih krugova,
Raznatovic je bio prava meta, dok su Mandic i Garic
stradali zbog toga sto su
bili u drustvu sa Arkanom i, verovatno, pokusali da
sprece napadace. Za sada,
medjutim, niko nije u stanju da odgovori na pitanje
da li je medju sumnjivima
pronadjen, ako se ne radi „o mahu", mozda
nalogodavac ubistva, odnosno da li
je moguce da se nesto sigurnije nasluti o motivu
ubistva.
Prema svedocenjima nekih od zaposlenih u hotelu,
napadaci su u
Interkontinentalu bili duze vreme, a u trenutku
ubistva u holu se nalazilo
puno ljudi. Verodostojnost njihovih kazivanja o
samom momentu ubistva je pod
velikim znakom pitanja, jer je vecina bila u soku.
Zna se, medjutim, da je iz
hotela pobeglo vise ljudi, da je jedan bio ranjen,
te da se najverovatnije
radi o Gavricu. Njega je, potom, automobilom s
mesta ubistva odvezao
saucesnik.
Beogradska policija je saopstila u subotu da je
Zeljka Raznatovica Arkana,
Milenka Mandica i Dragana Garica ubio Dobrosav
Gavric (23) iz sela Trbusnica,
opstina Loznica. Policija je saopstila da je
uhapsila i dvojicu "pomagaca i
saucesnika" u trostrukom ubistvu: Dejana Pitulica
(33) iz Beograda i Vujadina
Krstica (36) iz Malog Zvornika. Nacelnik Uprave
kriminalisticke policije
Sekretarijata unutrasnjih poslova Beograda,
pukovnik Milenko Ercic rekao je
na konferenciji za novinare je Gavric
"bezbedan, na lecenju", dok su Pitulic
i Krstic u zatvoru i bice predati istraznom sudiji
Okruznog suda u Beogradu.
Ercic je rekao da je "na zalost svih koji su
zeleli da bude drugacije,
beogradska policija efikasno i u kratkom roku
otkrila" izvrsioca krivicnog
dela ubistva u elitnom beogradskom hotelu i njegove
pomagace. On je kazao da
se "nastavlja rad na razjasnjavanju drugih
okolnosti". Prema nalazima
policije, u holu hotela
"Interkontinental" oko 17,10 ispaljeno je vise
projektila iz vatrenog oruzja kalibra 9 milimetara,
u pravcu ubijenih, dok su
sedeli u separeu hotela. Na licu mesta je ubijen
Mandic, a Raznatovic i Garic
su zadobili teske telesne povrede od kojih su
preminuli u Urgentnom centru,
gde su preneti. Kako je rekao nacelnik Odeljenja za
suzbijanje krvnih i
seksualnih delikata beogradskog SUP-a, potpukovnik
Miodrag Gutic, u pucnjavi
je teske telesne povrede zadobila posetilac hotela
Ljiljana Albijanic.
Uvidjaj su odmah nakon pocinjenog krivicnog dela
izvrsili dezurni istrazni
sudija, tuzilac i kriminalisticka policija SUP u
Beogradu. Prema njegovim
recima, u vreme vrsenja uvidjaja nadjeno je
"dosta materijalnih tragova", a
"definitifno je identifikovan Gavric kao
pocinilac". Gavric je, kako je
saopsteno, bivsi policajac. Rodjen je 17. 3. 1976.
godine u selu Trbusnica.
Zavrsio je Srednju skolu unutrasnjih poslova i od
1996. radio je kao
policajac u Policijskoj brigadi SUP-a Beograd. Od
juna 1999. je na bolovanju,
i, prema recima Gutica, policija za to vreme
"ima podatke da je bio angazovan
na poslovima obezbedjenja kod vidjenijih
kriminalaca u Beogradu".
Kao "pomagaci i saucesnici" uhapseni su
Pitulic i Krstic. Kako je saopsteno,
nakon ubistva, Pitulic je prihvatio Gavrica i
svojim vozilom marke "golf"
prevezao do privatne ordinacije doktora Vasiljevica
u Loznici, gde ih je
cekao Krstic, a zatim su ga po savetu doktora,
odvezli u loznicku bolnicu.
Gavric je ranjen kada je u njegovom pravcu, nakon
izvrsenog dela ubistva, dok
je napustao lice mesta, pucao jedan pripadnik
Arkanovog obezbedjenja. Dejan
Pitulic je rodjen 31. 10. 1966. godine u Istoku.
Zavrsio je Srednju skolu i
kurs za policajce. Radio je od 1989. godine kao
policajac u Dezurnoj sluzbi
SUP u Beogradu. On je 5. juna 1999. isteran iz
sluzbe zbog neodgovornog
ponasanja i pruzanja usluga obezbedjenja lica i
objekata koji pripadaju
kriminalcima, rekao je Gutic i dodao da je u martu
policija uhapsila Pitulica
i drzala ga tri dana u pritvoru upravo zbog
pojasnjenja njegovog kontakta sa
kriminalcima. Vujadin Krstic je rodjen 1963. godine
u Malom Zvorniku i ima
prebivaliste u Loznici. On je, kako je saopsteno,
"od ranije poznat policiji
kao izvrsilac tezih krivicnih dela zbog kojih je i
osudjivan". Na pitanje o
motivima ubistva, Ercic je odgovorio da policija ne
govori o njima da se ne
bi remetila istraga i da ce motivi sigurno biti
jasni, ali da je bitno da je
sam dogadjaj potekao iz kriminogene sredine.
"Radi se o kriminalcima, bez
obzira na sve druge razne pretpostavke, insinuacije
i manipulacije da se radi
o drzavi, policiji i drzavnom teroru, i bivsim
policajcima", rekao je Ercic.
Dobrosavu Gavricu, osumnjicenom za ubistvo Zeljka
Raznatovica Arkana i
dvojice njegovih pratilaca, odredjen je
jednomesecni pritvor, a istrazni
sudija ce ga najverovatnije u utorak saslusti, pise
beogradski dnevnik
"Blic". List dodaje da je jednomesecni
pritvor odredjen i Dejanu Pitulicu i
Vujadinu Krsticu kojima se stavlja na teret da su
ubici pomogli posle
izvrsenog krivicnog dela. Redakciji
"Blica", kako se navodi, javilo se vise
policajaca koji su zeleli da ostanu ananonimni i
koji su potvrdili zvanicne
policijske navode da je Gavric i ranije bio umesan
u "cudne poslove. Isti
izvori, dodaje list, kazu, medjutim, da se Gavric i
dalje nalazi na
evidenciji aktivnih pripadnika policije.
"Nije tacno da se radi o bivsem policajcu,
mada je istina da je poslednjih
meseci na bolovanju. Dobrosav je aktivan policajac
koji se vodi na dnevnoj
rasporednoj listi Druge cete Prvog bataljona
policijske policijske brigade
SUP-a Beograd", kazao je "Blicu"
jedan zastavnik u beogradskoj policiji.
Prema istom izvoru, Gavric je u jednom obracunu u
Sapcu ili Loznici bio
ranjen i prosle godine. "Blic" jos navodi
da i dalje nije jasno da li je i
koliko saucesnika Gavric imao u samom trenutnu
ubistva i da Beogradom uveliko
kruze price da su glavni osumnjiceni za ucesce u
ubistvu pobegli iz
Jugoslavije i da "podzemlje dobro zna njihov
identitet". Zeljko Raznatovic
Arkan, Milenko Mandic i Dragan Garic ubijeni su 15.
januara u beogradskom
hotelu "Interkontinental", a beogradska
policija je u subotu, 22. januara,
saopstila da je Gavrica, Pitulica i Krstica
uhapsila zbog tog zlocina. "Blic"
pise i da Gavricu kao osumnjicenom za trostruko
ubistvo preti smrtna kazna, a
Pitulicu i Krsticu zatvorska kazna od jedne do 10
godina.
"Vreme", 22. januar
pise: Milos Vasic i ekipa novinara
"Vremena"
Dosije Arkan
Kako je ubijen Zeljko Raznatovic Arkan - Kriminalna
karijera uz drzavnu pomoc
- Ratni put i Haski tribunal: Od Vukovara do Banja
Luke - Politika i biznis:
Ukrstanje i konflikt interesa
U subotu 15. januara, u 17:05 sati, u holu hotela
"Interkontinental" u
Beogradu doslo je do pucnjave u kojoj je na licu
mesta smrtno stradalo jedno
lice, Milenko Mandic zvani Manda, poslovni covek iz
Beograda, dok su barem
dva lica tesko povredjena: Zeljko Raznatovic zvani
Arkan, poslasticar iz
Beograda, i Dragan Garic, radnik Saveznog
ministarstva unutrasnjih poslova.
Raznatovic i Garic preminuli su ubrzo u Urgentnom
centru u Beogradu od
posledica zadobijenih povreda. Sudeci po izjavama
ocevidaca, barem jedno
neidentifikovano lice otvorilo je vatru iz vatrenog
oruzja na njih dok su
isli pored recepcije ka izlazu iz hotela. Pocinilac
- ili pocinioci -
napustili su lice mesta u guzvi koja je nastala.
Policija je blokirala lice
mesta, ali i Urgentni centar, i preduzela
uobicajene radnje.
Tako je umro Zeljko Raznatovic Arkan.
Cim se vest prosirila - uz zbunjeno cutanje
rezimskih i rezimu bliskih medija
- pocela su neizbezna nagadjanja. Jedni su se
setili pokojnikovog vojevanja
po Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini od 1990. nadalje
i krvavog traga koji je
za njim i njegovim vojnicima tamo ostao; drugi su
ukazivali na pokojnikove
brojne i raznovrsne poslovne poduhvate u kojima je
stao u tanjir mnogim
ljudima, od kojih su neki i opasni; treci su
podsetili na niz zlocina sa
kojima je pokojnikovo ime bilo ovako ili onako
povezano, u blizoj i daljoj
proslosti; cetvrti su pomenuli izjavu predsednika
Republike Slobodana
Milosevica u jednom intervjuu pre neku godinu, da
je Arkan "njegov najveci
neprijatelj", povezavsi to sa konfliktima
interesa izmedju pokojnika i Marka
Milosevica, a na temu nekakvog monopola na uvoz
tecnih goriva; peti kazu da
je Haski sud bio jako zainteresovan za pokojnikovu
licnost i informacije
kojima je mogao raspolagati, pa i da je na tu temu
bilo i nekih kontakata.
Stari i iskusni beogradski gangsteri, koji su svoje
postovanja dostojne
godine docekali upravo zato sto su bili pametni,
samo su slegli ramenima:
lepo oni godinama govore da ce se ovo desiti, da je
coveku istekao rok
trajanja, da je davno trebalo da pretvori sve sto
ima u gotovinu, pa makar i
po 50 pfeniga za marku, i da se ukloni negde gde
Interpol i Hag ne zalaze i
gde se moze srecno ziveti do prirodne smrti
krckajuci dva-tri miliona
maraka...
Pohlepa; pohlepa, sujeta i ambicija, kazu oni;
uobicajeni uzrok smrti u tom
poslu. Svoju dugu i uspesnu karijeru u tom poslu
Zeljko Raznatovic (1952,
Brezice, Slovenija) zapoceo je sa dna: kao klinac
je krajem sezdesetih godina
otimao zenama tasne u Tasmajdanskom parku, a jurio
ga je - kazu - mladjani
pozornik Radovan
Stojicic Badza, kome je to bio jedan od prvih
sektora. Uhvacen u povratu,
mladi Zeljko 1969. dobija prvo tri godine, pa jos
sest meseci u maloletnickom
zatvoru. Otac Veljko, pukovnik JNA, i majka Slavka
nisu bili srecni zbog
toga; jos manje kada se Zeljko uputio u Evropu da
tamo okusa lopovsku srecu.
Snazan, okretan i hrabar, nadaren specificnom
pamecu za taj posao, krenuo je
u niz pljacki banaka i draguljarskih radnji po
Italiji i severnoj Evropi. U
Svedskoj - koju je vazda voleo - ostao je zapamcen
kao "razbojnik s ruzom":
usao bi u banku sa cvetom u ruci i pistoljem u
drugoj i lepo zamolio
blagajnicu da mu isprazni novac u kesu; ostavio bi
joj cvet i udaljio bi se.
Za samo cetiri meseca izvrsio je osamnaest pljacki
u Svedskoj i digao nekih
87.000 kruna, poprilicne pare u to doba. Bio je
veoma vest sa laznim
dokumentima i koristio je desetke laznih imena, od
kojih je jedno, Arkan, sa
falsifikovanog turskog pasosa, ostalo. Kad mu je u
Svedskoj prigustilo,
prelazi u Belgiju, gde odmah 1975. pada prilikom
pokusaja pljacke i dobija
deset godina zatvora. Posle cetiri godine bezi iz
zatvora, pljacka i dalje,
ali ga hapse u Holandiji, gde dobija sedam godina.
Posle devet meseci bezi i
iz holandskog zatvora. Ponovo pada 1981. u
Frankfurtu, ranjen prilikom
pljacke zlatarske radnje, ali bezi iz bolnice i
vraca se u Jugoslaviju.
Novembra 1983. dolazi u Beogradu do incidenta koji
baca sasvim drugacije
svetlo na Arkanovu buducu karijeru, ali i na deo
prethodne. Dva neobavestena
milicionara iz Desete stanice milicije Palilula
postavljaju Arkanu zasedu kod
njegove majke Slavke, u Ulici 27. marta, nije jasno
zbog cega. Raznatovic ih
iznenadjuje, naoruzan sa dva revolvera kalibra 357
magnum; jednog ranjava na
licu mesta, a drugog nasred ulice gde ga je
pristigao. Na njihovu srecu,
revolveri su bili punjeni municijom sa sacmom, mada
je jedan od milicionara
trajno ostao invalid. Na Ulici 27. marta, u
trenutku kad je Arkan ustrelio u
noge tog milicionara, na scenu slucajno nailazi
patrola dezurne sluzbe SUP-a
Beograd i intervenise. Vodja patrole tvrdio je tada
da je rec o "kolegi" koji
se uredno legitimisao sluzbenom legitimacijom
Saveznog sekretarijata za
unutrasnje poslove... Dva dana kasnije Arkan je
pusten iz pritvora, a nikakve
prijave nisu bile podnete. Tada je vise likova iz
beogradskog podzemlja
izjavilo da je Arkan vec "godinama" radio
kao saradnik Uprave za
jugoslovensku neprijateljsku emigraciju Sluzbe
drzavne bezbednosti Saveznog
SUP-a. Njihovo tumacenje bilo je da je Arkanov otac
Veljko, videvsi da ima
sina barabu, zamolio svog prijatelja Staneta
Dolanca, tada saveznog sekretara
za unutrasnje poslove, da se zainteresuje za malog
i zaposli ga nekako. Arkan
se, izgleda, uklopio u Dolancev dosta
nekonvencionalni koncept borbe protiv
neprijateljske emigracije: to jest da ih je
najbolje pobiti. Kasnije ce se za
Arkanom vuci legende o tome da je za racun Sluzbe
pobio ove ili one, ali
nikakvih ozbiljnih indicija, a kamoli dokaza u tom
pravcu nije bilo nikada.
Neki bivsi pripadnici te sluzbe dopustaju da je
mladi Raznatovic cinio
kurirske, tehnicke i druge usluge u podrsci
akcijama Sluzbe u inostranstvu,
ali da je bio daleko od najvaznijih poslova. Sam
Arkan je lukavo odbijao da
potvrdi ili demantuje te price, sve tajanstveno se
smeseci. Tada se on po
Beogradu motao u ruzicastom "kadilaku" s
tamnim staklima, bio vidjan gde
treba i uopste hvatao ono mesto u drustvu na kome
ce ga snaci smrt. U to doba
on stice obozavaoce u medijima i carsiji, koji ga
se ovih dana nesto iznenada
ne secaju. Tada je on bio misteriozni heroj, neki
lokalni Dzems Bond, sa
aurom tajnog agenta koji po belom svetu brani
domovinu Jugoslaviju. Dva
naredna incidenta, medjutim, potvrdila su te price.
Prvo je krajem 1983.
Arkan naneo tezu telesnu povredu jednom gradjaninu
s kojim se posvadjao u
liftu zgrade gde je radila ilegalna kockarnica, u
ulici Ive Lole Ribara:
udario ga je revolverom i slomio mu ruku.
Beogradska policija, vec sita
Arkana zbog one pucnjave, podnela je krivicnu
prijavu. Na sudjenju, upitan za
zanimanje, Zeljko Raznatovic kaze "radnik
Saveznog SUP-a"; javna tuzba to
pobija, pa sudija trazi potvrdu iz SSUP-a. Odande
stize demanti, ali Arkan
izvlaci dokument po kome je kredit za adaptaciju
svoje kuce u Ljutice Bogdana
dobio upravo od Saveznog sekretarijata za
unutrasnje poslove... Drugi
incident desio se uskoro u Svedskoj: januara 1984.
dva svedska policajca
zaustavljaju sumnjivi "mercedes" sa
cetiri putnika, a posle provale u
skladiste jedne robne kuce kod Geteborga; jedan od
putnika, identifikovan kao
Zeljko Raznatovic, poteze pistolj i puca. Policajci
su ranjeni, a ekipa ih je
jos i izgazila na zemlji i pobegla. Nekoliko dana
kasnije nemacka policija
zaustavlja po poternici iz Svedske to isto vozilo
na granici sa Austrijom i
hapsi Raznatovica. On je kasnije pusten pod
nepoznatim okolnostima, ali se u
Beogradu smatralo da je rec bila o intervenciji
Staneta Dolanca kod njegovih
nemackih kolega sa kojima je tada jos imao dobre
odnose i saradnju. Arkan se
tada primiruje u Beogradu i vodi mirniji zivot, ne
isticuci se u javnosti kao
ranije. Kazu da se tu i tamo kockao po principu
".357 je jaci od cetiri
keca". Kada se 1989. polako javlja politicki
pluralizam, Arkan se upoznaje sa
ministrom unutrasnjih poslova Srbije Radmilom
Bogdanovicem po zvezdaskoj
liniji. Zna se ciji je klub Zvezda bila i koliko je
u carsiji znacilo biti
blizak njenoj upravi. Posto je Zvezdino navijacko
pleme "Delije" bilo pocelo
da skrece po politickoj liniji u pravcu SPO-a i
radikalstva, popularni
cica-Radmilo moli Arkana da tamo uvede red. On to i
postize veoma brzo,
efikasnim metodama, u svom svojstvu vodje
"Delija". U to vreme Arkan i
Radmilo Bogdanovic najbolji su prijatelji: ljube se
i grle javno, na
utakmicama, izlaze zajedno. Arkanova zvezda raste.
Otvara poslasticarnicu u
okviru svog imanja, na uglu Ljutice Bogdana i
Sokobanjske, uz pomoc svojih
zvezdasa. Tada se pricalo da je iza poslasticarnice
bila i mala privatna
kockarnica, specijalizovana za "sisanje
ovaca". Prava prilika, medjutim,
otvara se 1990. kada Milosevicev rezim donosi
odluku da organizuje oruzanu
pobunu Srba u Hrvatskoj. Za buduce ratove ljudi kao
Arkan bili su kao
stvoreni. Tada nastaje i Srpska dobrovoljacka
garda, formacija koju Arkan
osniva u najuzoj saradnji sa MUP-om Srbije i onim
sto ce kasnije postati
poznato kao "vojna linija" Milosevicevog
rezima. Tokom jednog izvidjanja u
Hrvatskoj, krajem novembra 1990, Arkana hapsi MUP
Hrvatske.
U tom veoma cudnom incidentu ucestvovala je
zanimljiva ekipa: Zeljko
Raznatovic Arkan, neki Dusan Bandic iz Beograda,
neki Dusan Caric iz Dvora na
Uni i Zoran Stevanovic, lik iz beogradskog
podzemlja. Ta ekipa vozila se
Arkanovim terenskim vozilom iz Knina ka Beogradu,
ali nekako bas preko Dvora
na Uni, sto nije sasvim usput. U Dvoru na Uni,
kasno uvece, oni su se vozali
okolo kao da su namerno hteli da budu primeceni.
Konacno je naisla patrola
policije MUP-a Hrvatske i zaustavila ih. U vozilu
su imali vise pistolja i
rucnih bombi, kao i automate "Heckler und
Koch" MP-5K, dakle oruzje
zabranjeno za civile. Navodno je jedan od saputnika
krenuo da potegne oruzje,
ali ga je Arkan sprecio i predao se vodji patrole
Gojku Galijasu bez otpora.
Taj Galijas je poznat po tome sto se sredinom
osamdesetih jedva izvukao od
optuzbe za ubistvo tokom zlostavljanja u sluzbi,
ali je ostao u miliciji
(danas je policajac negde u Backoj). Kompletna
ekipa predata je nadleznom
istraznom sudiji u Sisku, gde su saslusani. Tada -
iz nekog razloga - Zagreb
preuzima slucaj i tu nastaje jedan tesko objasnjiv
razvoj: Arkana i njegove -
uostalom za dalju pricu irelevantne - drugove tuze
za pripremanje oruzane
pobune sa ciljem rusenja ustavnog poretka Republike
Hrvatske, delo za koje je
bilo jasno da se ne moze dokazati, umesto da se
zadrze na nosenju
nedozvoljenog oruzja, za sta sledi dve godine, pa
da posle vide sta ce. Arkan
je vec bio poznat po pretecim antihrvatskim
izjavama i slucaj je uzeo
povelike javne razmere; s druge strane, svedoci za
optuzbu za rusenje
ustavnog poretka bili su vec tada i ostali do danas
nedostupni hrvatskom
sudu: Mile Martic i njegovi. U zagrebackom okruznom
zatvoru Remetinec, novom
i modernom, Arkan je imao televizor i sve udobnosti
tokom trajanja istrage i
javnog pretresa, sve do kraja aprila 1991. U
medjuvremenu su se Milosevic i
Tudjman nasli dva-tri puta, bio je 9. mart, kada je
cica-Radmilo kukao sto mu
nema Arkana da smiri navijace, a Milosevic dosao do
zakljucka da "ako ne
znamo da radimo i proizvodimo, znamo da se
tucemo". Krajem aprila sud je
izrekao prvostepenu presudu i pustio osudjene na
slobodu do pravosnaznosti,
jer su presude bile na manje od pet godina. Po
Arkana je tada dosao privatni
avion iz Beograda i on se vratio da ga Zagreb vise
nikada ne vidi, docekan
kao heroj. Danas Josip Boljkovac, nekadasnji
ministar unutrasnjih poslova
Hrvatske, tvrdi da je Arkanovo pustanje ugovoreno
izmedju Radmila Bogdanovica
i tadasnjeg njegovog hrvatskog kolege Josipa
Manolica, a na osnovu dogovora
Milosevic-Tudjman; kaze i da je neko za Arkana
platio jos i milion maraka.
Manolic to porice, ali se i u Beogradu i u Zagrebu
veruje da je rec bila o
pogodbi. Tudjman je kasnije napadao sudiju Vladimira
Vinju zato sto je ukinuo
pritvor Arkanu, a Vinja je kasnije isteran iz
pravosudja, kao i zamenik
javnog tuzioca Anto Nobilo, koji je zastupao
optuzbu; obojica su sada
advokati. Zoran Stevanovic, koji je tada za skupe
pare kninskim Srbima
prodavao trofejno oruzje, ubijen je 1997. na
stepenicama hotela "Metropol";
pocinilac nije otkriven. Srpska dobrovoljacka garda
pojavljuje se na
istocnoslavonskom terenu, oko Tenje i u njoj,
krajem jula 1991. Tu jedinicu,
kao i druge slicne, pogresno nazivaju "paravojnom
formacijom", jer po Zakonu
o narodnoj odbrani SFRJ i po uputstvu Generalstaba
iz jula 1991, svako ko
uzme oruzje u odbrani Jugoslavije ima se smatrati
pripadnikom oruzanih snaga
SFRJ sa svim obavezama i pravima. Ubrzo se po
Slavoniji, Baranji i Zapadnom
Sremu siri zastrasujuca fama o "Arkanovim
tigrovima", potpomognuta kampanjom
Milosevicevih rezimskih medija s ove strane.
Gledano sa cisto vojne strane,
Arkanove snage bile su pre svega psiholosko oruzje:
ispred njih je isla
njihova zastrasujuca i uveliko zasluzena reputacija
ubica i pljackasa; takve
niko ne voli da saceka u svom selu. Iz nedelje u
nedelju polako su pristizali
izvestaji o sistematskom i industrijskom pljackanju
bogatih slavonskih sela,
o sortiranju robe po vrsti, o kamionima koji prate
jedinicu, odmah se krcaju
"ratnim plenom" i idu za Beograd. Vojni
policajci koji su cuvali jedan most
preko Dunava secaju se da im je kroz kontrolnu
tacku jedne noci projurio
Arkanov konvoj, ne obaziruci se na znak da stane;
neko je pripucao na
kamione, a za njima je ostao trag od belog vina po
putu... Vina opljackana
tada iz bogatih slavonskih i baranjskih podruma
pila su se po boljim
beogradskim kafanama, a buvljaci su bili puni video
rekordera, televizora,
bele tehnike i ostalog; o automobilima i da ne
govorimo. Milosevicevo
obecanje slobodne pljacke, "ako ne umemo da
radimo...", obistinilo se za
neke. Arkanovo nasmeseno decje lice zracilo je sa
naslovnih strana. Danas
Arkanovi prijatelji tvrde kako je kroz obuku SDG-a
proslo "deset hiljada
ljudi" itd.; pre ce biti da su oznake i
zastave SDG-a bile pokazivane gde god
je trebalo ostaviti utisak i zastrasiti civilno
stanovnistvo. Strucni izvori
procenjuju da Arkan nikada nije imao vise od par
stotina ljudi pod svojom
komandom, niti mu je trebalo. Sto se komande i
kontrole tice, bio je na
direktnoj vezi kod "vojne linije" MUP-a
Srbije; dogovor je bio jednostavan:
usluga za uslugu; posao na terenu placan je
povlasticom pljacke. Arkan je
svoje ljude drzao u gvozdenoj disciplini; sa
takvima drugacije ne bi ni islo,
kad ih covek pogleda...
Posle kraceg odmora pocetkom 1992, Arkanovo jezgro
SDG-a odlazi u martu na
polazni polozaj u blizini Sapca. Rat u Bosni je na
vidiku. Dolazi do
incidenata sa lokalnim stanovnistvom, pa ih neko
prijavljuje miliciji.
Patroli koja je dosla da intervenise pokazan je
dokument sa potpisom gen.
Andrije Biorcevica, komandanta Novosadskog korpusa,
u kome pise da je
Arkanova garda u stvari izvidnicka jedinica tog
korpusa. Po Bosni se Arkan
nije zadrzao dugo, ali je to bilo ubedljivo. Prvo
Zvornik, pa Bijeljina, pa
Brcko. Na svim tim mestima postupak je bio isti:
zastrasivanje uverljivim
primerom, proterivanje nesrpskog stanovnistva,
pljacka, obezbedjivanje
preuzimanja vlasti lokalnom SDS-u i idemo dalje.
Tokom svojih bosanskih
operacija Arkanovi su ljudi posebnu paznju
posvecivali postama, bankama,
opstinama i stanicama milicije. Sistematski su
skupljani formulari, licne
karte, vozacke i saobracajne dozvole, oruzni
listovi, pasosi, policijske
legitimacije, cekovne knjizice i karte i slicno -
sve blanko i sa pratecim
pecatima. U Bijeljini Arkan izvodi jednu od svojih
omiljenih reklamnih
predstava, ljubeci se sa Biljanom Plavsic, Ratkom
Mladicem i Fikretom Abdicem
i izigravajuci velikodusnog spasioca nejaci i
ratnika-viteza, dok njegovi
ljudi iza ugla tamane muslimansko stanovnistvo.
Bijeljina je uzeta prakticno
bez otpora. U Brckom je bilo isto i jos gore,
sudeci po pricama prezivelih i
svedoka.
Ubrzo potom Arkan i ekipa vracaju se u Erdut, gde
su se uselili u vinariju u
starom dvorcu. Tamo ce ostati do 1995, u svojstvu
specijalne jedinice MUP-a
Republike Srpske Krajine, baveci se uvozom
deficitarnih roba (uglavnom
naftnih derivata) i krsenjem sankcija UN-a protiv
SR Jugoslavije. Tokom
januarske ofanzive Hrvatske vojske 1993, SDG se
pojavljuje u severnoj
Dalmaciji, ali neki izvori odande kazu da od toga
nije bilo nikakve vajde:
uglavnom su se bavili uvodjenjem discipline i
maltretiranjem lokalnih vojnika
Srpske vojske Krajine. Neko od Krajisnika cinicno
je primetio da u Medku i
Lici nema vise sta da se opljacka...
U medjuvremenu se Arkan bacio u srbijansku
politiku. Kao nezavisni kandidat
grupe gradjana ulazi u Skupstinu Srbije 1992, ali
se tamo ponasa veoma
konstruktivno, na liniji SPS-a i ne ljulja camac.
Za izbore u decembru 1993,
Arkan na brzinu osniva Stranku srpskog jedinstva i
krece u spektakularnu
predizbornu kampanju, sve grdeci Seselja i radikale
na sva usta. Tokom
kampanje, Arkana podrzavaju njegova buduca zena
Ceca Velickovic i impresivna
ekipa turbo-folk pevaca i pevacica; mitinzi se ore
od tehnocirilice, trose se
milioni maraka prilozenih na osnovu "ponude
koja se ne odbija", ali to ne
vredi nista: Stranka srpskog jedinstva nije dobila
nijedno poslanicko mesto.
SSJ se pridruzila gomili nepostojecih politickih
stranaka i organizacija,
koje rezimu sluze samo kad treba da objave narucena
"reagovanja" u drzavnim
medijima.
Arkan se onda okrenuo drugim stvarima. Posle
Dejtonskih sporazuma raspustio
je gardu i postao civil, mada se ponekad vozio
okolo u terenskim vozilima sa
milicijskim tablicama i plavim svetlom. Svoju kucu
u Ljutice Bogdana dogradio
je sa jos dva sprata "Voji Seselju za
inat", kako je rekao; kuca je jedna od
najruznijih i najbolje cuvanih u gradu; niko ne sme
da potegne foto-aparat ni
na puskomet. Kako se Kosovo polako zagrevalo, Arkan
se jos 1993. infiltrirao
i tamo: otvarao je pekare, njegovi ljudi napunili
su hotel "Grand" i
skupljali reket na lokalnim trzistima.
"Komandant" je davao patriotske
izjave, u predizbornoj kampanji se slikao sa
Albancima i uzeo je pod svoje
fudbalski klub Pristina, koji je doveo odmah u prvu
ligu. Kako je oruzana
pobuna na Kosovu eskalirala, tako je i Arkan polako
povlacio svoje
investicije i ljude odande. Uprkos nekim pricama i
uprkos patriotskim
zaklinjanjima, ni Arkan, ni njegova jedinica nisu
ucestvovali u ratu na
Kosovu (osim pojedinaca koji su policajci u civilu,
pa su ratovali u tom
svojstvu). Sa Cecom Velickovic ozenio se
spektakularno: bila je to svadba
veka u Beogradu. Tokom svadbe promenio je vise
kostima, od kojih je
najneukusniji bio uniforma srbijanskog vojvode iz
Prvog svetskog rata, sa sve
sabljom, njegov omiljeni reklamni trik. Pucalo se,
zdralo i pilo, a dosao je
svako ko u
Beogradu misli da je neko. Nije bilo higijenski za
bilo kog novokomponovanog
"bizmismena" da se ne pojavi sa dostojnim
poklonom ako je bio pozvan. Arkan
se tako konacno uzdigao do drustvenog ugleda i
statusa i etablirao se u novoj
beogradskoj carsiji skrojenoj po sistemu vrednosti
"Pink civilizacije". Svoje
poslovne interese u estradnoj industriji uspostavio
je na vreme; tokom 1993.
njegovi su ljudi po Knez-Mihailovoj uverljivo
objasnjavali prodavcima
piratskih kaseta da se uklone sa trzista. Iz
Slavonije je izvezao odredjene
kolicine najbolje hrastovine "u deljaka"
sa jednim julovskim industrijalcem;
do povlacenja iz Erduta obogatio se svercom tecnih
goriva, otvarajuci
benzinske pumpe, ali i svercom cigareta.
Uvek je imao smisla za deficitarne robe: cega je
falilo, Arkan je nabavljao.
Carina i policija nisu ga zanimale, a ni on njih;
inflacija ga je usrecila
jer je imao svoje dilere na ulici. Propast
piramidalnih stednji nije ga
pogodila, naprotiv: iz "Dafiment" banke
podigao je 350.000 maraka. Uzgred,
covek koji je ubijen pored njega Milenko Mandic
radio je u obezbedjenju te
iste "Dafiment" banke i bio je jedan od
onih koji su mogli da vam izvuku ulog
pod odredjenim uslovima, razume se. Arkan je
preuzeo i neke medijske
pozicije: radio "Pingvin" i televiziju
"Palma plus" u Jagodini, gde je i
formalno srediste njegove stranke SSJ. Posle
nerasvetljenog atentata na
Radojicu Nikcevica, zanimljivog poslovnog coveka,
Arkanov prijatelj i ortak
Djovani di Stefano preuzeo je Nikceviceve poslove
(Di Stefano je sada u
zatvoru u Rimu i ceka na izrucenje Velikoj
Britaniji). Ni nekretnina nije
falilo: izvestan deo najboljeg poslovnog prostora u
Cumicevom sokacetu i jos
neki lokali po gradu u vlasnistvu su Zeljka
Raznatovica ili njegovih
zastupnika (frontmena).
Vreme je prolazilo, sankcije su pritiskale, a
trzista su se smanjivala: mala
bara, mnogo krokodila... U Beogradu se u poslednje
vreme pricalo kako je
Arkan poceo da se interesuje za zaokruzivanje
monopola na uvoz tecnih goriva;
kako sitni uvoznici na granici dobijaju
"ponude koje se ne mogu odbiti":
dodju ozbiljni ljudi, pitaju koliko je platio
cisternu, isplate ga i kazu mu
da je slobodan. Problem je, kako se prica, da je
Arkan na taj nacin zgazio u
tanjir nekim drugim ozbiljnim ljudima, jer je maloprodaja
svercovanog goriva
posao izuzetno lukrativan. Pominju se imena koja
nisu za stampu, kao i
politicke stranke koje se u poslednje vreme ubrzano
poslovno konsoliduju,
koristeci stanje.
Ni estradna bara nije bila bolja: prica se da je
firma "Grand productions", u
vlasnistvu Lepe Brene i Bobe Zivojinovica, bila pod
pritiskom pa je unajmila
jednog surcinskog "poslovnog coveka",
nekog Sijana, da je zastiti od reketa,
a njega ubilo pre par meseci, dok je studio firme
nekako izgoreo. Po gradu se
sada prica da je inace nezgodna surcinska mafija
bila jako uvredjena na
Arkana i sumnjicila ga za ubistvo Sijana. Surcinski
ugao pojavio se,
uostalom, u prici oko atentata na Arkana ubrzo:
navodno je jedan od
atentatora ili pomagaca bio ranjen u pucnjavi i
lezi u nesvesti u Urgentnom
centru, gde su ga ortaci dovezli, i navodno je
pripadnik te grupacije, covek
sa nadimkom "Limun". U Surcinu kazu da je
to mogla biti slucajnost, da su se
ljudi sreli u "Interkontinentalu", ali
ostaje i dalje nejasno kako bi Arkan
prijateljski pozdravio nekoga za koga zna da mu
nije naklonjen, kao sto se
prica za "Limunovu" ulogu u samom
dogadjaju. U Surcinu ne veruju da je
"Limun" umesan u to, jer to jednostavno
nije verovatno: niko od njih ne bi se
kacio sa Arkanom samo zbog neke estradne gluposti,
pa makar i Lepa Brena bila
u pitanju. Stvar se naknadno iskomplikovala i vest
da ima jos jedan ranjenik,
cak u Loznici, koji bi bio umesan u tu pucnjavu,
neki Dusan Gavric, za koga
kazu da je bio pripadnik Arkanove SDG.
Sto se politickog konteksta tice, americka
kablovska mreza MSNBC javila je u
julu mesecu da je 25. juna 1999. belgijski advokat
Pjer Some kontaktirao
tuzilastvo u Briselu sa Arkanovom navodnom ponudom
da se preda. Tada je vec
objavljeno da protiv Zeljka Raznatovica postoji
optuznica Haskog tribunala.
Moze se pretpostaviti da je Arkan igrao na
belgijsku poternicu koja za njim
postoji za neka manja krivicna dela, pa da bi se
onda pogadjao sa Hagom. Do
kontakta nije doslo iz razloga koji nisu dovoljno
jasni: da navodno
Belgijanci nisu mogli da na vreme uspostave kontakt
sa Hagom, da je haska
poternica bila na engleskom, pa nije vazila u
Belgiji, da Interpol nije
Belgiji poslao svoju poternicu za Arkanom i vec
tako. Stvar je bila legla,
ali se procula okolo, pa valjda odatle poticu price
o Arkanovoj ponudi Hagu
da pregovara o imunitetu ili laksoj kazni u zamenu
za informacije koje sud
zanimaju.
Druga karakteristika politickog konteksta u kome je
Arkan ubijen malo je
sira: pokojnik je uspeo da izgradi jedan
poslovno-paravojni disciplinovani i
efikasni sistem; medju svojima je imao harizmu, a
medju drugima
strahopostovanje; bio je politicki realista i -
gotovo izvesno - svojim
ulicnim gangsterskim njuhom shvatao da sve ovo nece
dobro svrsiti. Imao je
vise nego dobre privatne kontakte medju policijom,
vojskom, podzemljem,
carinom, vladajucim aparatom. Oni koji - u vlasti
ili inace - misle da je u
Srbiji vec godinama otvoren konkurs za Crnu ruku
stavljali su Arkana visoko
na top-listu mogucih kandidata upravo iz tih
razloga. Spekulisalo se na temu
je li ili nije Arkan dovoljno ojacao da izmakne
kontroli, pogotovo sada kada
su iz Sluzbe uklonjeni Radovan Stojicic Badza
(ubijen), Jovica Stanisic
(smenjen) i Franko Simatovic (marginalizovan) i
kada novo rukovodstvo pocinje
iznova u najosetljivijim segmentima.
Da sa atentatom na Zeljka Raznatovica Arkana nije
nista jasno, vidi se i iz
ponasanja vlasti. Vladajuce stranke SPS, SRS i JUL
odbile su da slucaj
komentarisu. Zivko Soklovacki iz JUL-a uhvacen da
nesto kaze, triput je
ponovio da ga to "ne zanima". RTS je
sluzbouljudno preneo zvanicnu izjavu
istraznog sudije i nista vise. Zato se
"Politika", doduse sa malim
zakasnjenjem, upustila u raznorazne spekulacije iz
svojih narocitih izvora.
Svake dnevne novine imaju svoju verziju dogadjaja;
odjednom se pojavljuju
nekakvi ranjeni ucesnici ili svedoci dogadjaja;
policija mudro cuti, kao i u
svim dosadasnjim atentatima ove vrste. Stice se
utisak da se doziranjem i
pustanjem informacija, teorija i spekulacija oko
ovog atentata gradi dimna
zavesa s namerom da se stvori utisak kako je rec o
banalnom kriminalnom
obracunu raznih carsijskih likova. Zanimljivo je da
su se uobicajene ogromne
citulje, znak postovanja gangsterske etikecije u
Beogradu, u Arkanovom
slucaju pojavile sa malim zakasnjenjem; kao da se
malo sacekalo da se vidi
sta je sad ovo i valja li se isticati pre nego sto
znamo o cemu je zapravo
rec. Prve stidljive citulje javljaju se u
ponedeljak (ranije nije ni moglo),
da bi u utorak i sredu izasli hektari citulja u
"Politici". Komemoracija i
pogreb pomereni su za 24 sata posle objavljene
najave; kao da neko nije bio
siguran ko ce i hoce li doci. Stranka srpskog
jedinstva bila je toliko
iznenadjena da niko nije umeo da kaze nista novinarima
koji su se javljali;
kao da ta stranka i ne postoji, osim adrese u
Jagodini.
Cica-Radmilo Bogdanovic, upitan za komentar, rekao
je nesto zanimljivo:
otprilike da u ovoj zemlji ima sud i zakon i da
nije u redu da se ljudi tako
ubijaju. Ostavio je utisak da mu je svega toga vec
dosta i treba mu verovati:
on je ipak policajac stare skole, kad se
razlikovalo ispravno od pogresnog.
Rezimu je trebalo cetiri dana da smisli sta ce
reci: u sredu je Goran Matic
izjavio kako nije rec o drzavnom terorizmu nego je
"Arkana ubila crnogorska
mafija koja hoce da zauzme Beograd", a da je
on uostalom bio obican
kriminalac i sta sad tu. Tako se JUL preko pokojnog
Arkana pocesao tamo gde
ga najvise svrbi - po obicaju: opozicija i Crna
Gora. Zoran Djindjic se
takodje pocesao, ali u intervjuu njujorskom
"Tajmsu": izjavio je kako mu je
njegov prijatelj Arkan poverio kako mu je Mira
Markovic "nudila i novac" da
bi sa svojom gardom razjurio demonstracije tokom
zimskog protesta 1996-1997,
a da je on, kao, odbio. Osim toga, Djindjic tvrdi
da ga je pokojnik upozorio
da mu rade o glavi, pa se zato i uklonio u Crnu
Goru za vreme bombardovanja.
U sredu je u Domu sindikata u Beogradu Stranka
srpskog jedinstva iz Jagodine
odrzala komemoraciju za Zeljka Raznatovica.
Komemoracija je zavrsena
skandalom. Pri kraju govora Bozidara Pelevica,
predsednika SSJ i Kik boks
saveza Jugoslavije i, kako je predstavljen,
"djenerala Srpske dobrovoljacke
garde", dok je pravio dramsku pauzu, iz dna
sale se zacuo muski glas: "Je l'
mogu ja nesto da dodam?" Potom je ustao omanji
muskarac koji se predstavio
kao Zoran Radovic, "brat Amfilohija Radovica i
surak Voje Kostunice". Taman
je Radovic zapoceo pricu o tome kako je, valjda kao
lekar i "clan SSJ od
1994. godine", spasao Arkanovog rodjaka Zorana
Raznatovica, kada je Svetlana
Raznatovic ustala i zaputila se ka izlazu. Sa njom
je skoro potrcalo zbunjeno
obezbedjenje, da bi potom svi prisutni napustili
salu iako je bilo najavljeno
da ce posle Pelevica govoriti jos tri govornika,
medju njima i Raznatovicev
najstariji sin Mihailo.
Sala Doma sindikata bila je puna, ukljucujuci i
balkon. U gledalistu su
primeceni Momir Vojvodic, savezni poslanik
crnogorske Srpske narodne stranke,
Vuk Bojovic, direktor Beogradskog zoo vrta, pevaci
narodne muzike Zoran
Kalezic i Aleksandar Ilic, desetak invalida od
kojih su neki bili u
uniformama sa oznakama SDG-a i stotinak momaka
obucenih u trenerke fudbalskog
kluba Obilic. Skup je zvanicno poceo ulaskom
Svetlane Raznatovic, obucene u
dugacak crni kaput, u salu. Tada su svi prisutni
ustali. Oko Cece, koja je
sela u prvi red, i njenog obezbedjenja smesta se
stvorio kordon od nekoliko
desetina kamermana i fotoreportera. Vecina njih se
popela na binu i snimala
udovicu, ne pokazujuci zelju da prestane. Razisli
su se tek kada ih je
spikerka pozvala da "pokazu malo
postovanja", a obezbedjenje odlucno odguralo
od bine, u krajeve sale. Potom se na binu popeo
Bozidar Pelevic, koji se pred
velikom fotografijom Zeljka Raznatovica tri put
prekrstio i tri puta poljubio
sliku u obraze. On je govorio o tri aspekta
licnosti pokojnog Raznatovica:
ratnickom ("oslobadjanje" Bijeljine i
Zvornika, "spasavanje" Banjaluke
zajedno sa generalom Momirom Talicem...), sportskom
("Delije", FK Pristina,
FK Obilic, kik boks) i humanitarnom (fond
"Trece dete", obezbedjivanje 36
stanova i 40 nadgrobnih spomenika za porodice 51
poginulog i 393 tesko
ranjena pripadnika SDG-a). Pelevic je prekorio
novinare koji nikada nisu
pisali o cinjenici da je Raznatovic diplomirao na
Fakultetu za menadzment i
Visoj trenerskoj skoli - smer fudbal. Taman se
Pelevic upustio u pricu o tome
kako je Raznatovic bio "najnezniji otac,
suprug i sin kojeg je ikada upoznao,
koji je prekidao razgovore sa clanovima poslanickog
kluba SSJ, jer je morao
da ide kuci i kupa decu", kada je bio prekinut
Radovicevom upadicom. Jedno od
zanimljivijih pitanja u postarkanovom periodu
odnosi se na naslednu masu,
kako bi to pravnici rekli. Nasledna masa obuhvatila
bi ne samo pokojnikovu
imovinu vec i niz njegovih udela, ugradnji,
investicija, provizija i tekucih
poslova. Na tom planu ocekuju se razne komplikacije
i zapleti koji ce nastati
tokom prilagodjavanja spojenih posuda Arkanovog
poslovnog carstva.
Na svaki nacin, za Zeljkom Raznatovicem Arkanom
ostace velika rupa u
policijsko-vojno-drzavnom, poslovnom, kriminalnom,
estradnom i sportskom
establismentu Srbije. Popunjavanje tih rupa moglo
bi biti dugo, dramaticno i
bolno.
A na majku svih pitanja - a ko je ubio Arkana -
postoji za sada samo jedan
pouzdan odgovor: isti takvi kao i on.
"Vreme", 5. februar
pise: Dragan Todorovic
Na licu mesta: Loznica kao "kriminogena
sredina"
Snajperisti, policija i autobus "Obilica"
Onog dana kada je ubijen Arkan, Dobroslav Gavric,
osumnjicen da je potegao
obarac, telefonirao je kuci oko sesnaest sati, kaze
za "Vreme" njegov otac
Milorad. Trazio je da mu majka pripremi otpusnu
listu iz bolnice zbog
ranjavanja u koleno i veceru
Do rata, onog u kom Srbija nije ucestvovala, za
podrinjsku Loznicu se znalo
po gigantu "Viskozi", fabrici celuloze
koja i danas zna da "proradi" u vreme
kongresa ili izbora. Od rata se za Loznicu zna kao
za granicno mesto - tu je
granicni prelaz Sepak na Drini - u kome zivot ima
svojih prednosti. Od
granice svi imaju vajde. Ali i u tome postoje
pravila. Proslo je vreme
"improvizacije" kad je i onaj ko nikad
nije seo za volan "nabavljao" kola u
Bosni; ovuda je isao i glavni "put
golfova", zbog cega je stradao tadasnji
sef policije. Danas je svakom dozvoljeno da prenese
gajbu piva, kantu
benzina, sve preko toga radi se sa
"dozvolom", policije i onih koji je
kontrolisu. Javna je tajna da iza velikih poslova
koji se valjaju preko
Loznice stoje ljudi iz vrha partije i drzave, ili
oni koji imaju veze u vrhu
partije i drzave. Zahvaljujuci tome ovde je sve
stabilno, pa i politicka
situacija. Narod je kupljen drzavnim tolerisanjem
sitnog kriminala,
socijalisti vladaju, julovci, kao i svuda, sve vise
grizu u kolac, radikali
se sve manje drekenjaju. Opstu stabilnost - desi se,
otuda ubistva,
eksplozije - napada mladji, ratni narastaj koji bi
na precac da dodje do
onoga sto misli da mu pripada. Kad se to desi,
drzava zna da bude pravna. I
zivot taljiga, bez velikih oscilacija, humanitarna
pomoc na ulici, za one
koji bi jos, izazov Drine na nekoliko stotina
metara. Drzava je tu da odredi
meru, uostalom to joj je, kazu, i pos'o. Ako ima
istine u Dodikovim recima da
je Loznica centar iz koga razne sluzbe
destabilizuju Republiku Srpsku - posla
preko glave.
STIG'O "OBILIC": Kad ono puce glas da je
ubijen Zeljko Raznatovic Arkan, pa
jos i da su Loznicani imali udela u tome, to bas i
nije prijalo. Nije moglo
da se ne veruje - oko bolnice policija, ne mozes
kod doktora bez licne karte,
na krovovima snajperisti, iako je ovo pogranicna
zona, policije svuda, i to
naoruzane, preko svake mere. Bilo i raznih
automobila plavih tablica, i
dzipova beogradskih registracija, jos kad rekose da
je vidjen autobus
"Obilica", pun, mnogi pomislise da je
dosao sudnji dan. Stariji nisu nigde
izlazili bez preke potrebe; suprotno, mlade niko
nije mogao zaustaviti.
Kafici puniji no ikad, i njima se dogodila velika
zvaka, osumnjicene su svi
znali, prisecali se i onoga sto je bilo, i sto
nije.
Loznica, nesto iza podneva, kafe-picerija u centru.
Retki gosti, "sta ima",
mobilni, prva kafa, sta je bilo nocas. Sagovornik,
pokazujuci osobe za
sankom, kaze ovde je svaki drugi kriminalac. Pored
sverca, glavni posao je
kradja automobila po Srbiji i prodaja u Bosni. Taj
Dobroslav Gavric, za koga
je policija saopstila da je upucao Arkana,
pobenavio je u poslednje vreme.
Skolski drugovi kazu da je bio okej, ali eto. U
poslednje vreme vidjan da
radi u civilu, iako vele da je bio uniformisan, pa
na bolovanju. Proletos
prebio neke momke na autobuskoj stanici, pisu
novine da je za Loznicane
postao heroj, u stvari izvadio legitimaciju i u
prisustvu uniformisanog
policajca lemao ljude. Mali post'o prgav. U
trscanskom kaficu "Belami", gde
je kazu ranjen u nogu, jednom prilikom iz pistolja
izreset'o sve prekidace,
pric'o da ce, ako dozivi tridesetu, kupiti pola
Loznice. Ma kakvo bolovanje,
prica se da je bio u specijalnoj jedinici policije,
sa onim batinasima za
rasturanje demonstranata...
Za Vula Krstica, za koga vele da je osudjivan, te
da je bio saucesnik
Gavricu, sto ga je odveo u bolnicu, valjda tako,
kaze sagovornik, svi u
Loznici se slazu da je bio laf. Znalo se da nije
"cist", ali covek znao da se
ponasa. Ako si i kriminalac,
"legalizujes" se kao takav, i nema problema,
ljudi te postuju. Vuletova zena kaze da je to
popodne bio u Loznici, moguce
da je pomogao da se Gavric prebaci u bolnicu, kad
je ortoped Vasiljevic
zakljucio da u svojoj privatnoj ordinaciji ne moze
sanirati prostrelnu ranu.
Krstic jedno vreme drzao prodavnicu polovne garderobe,
inace se
specijalizov'o za obezbedjenje ugostiteljskih
objekata u okolini. To se zove
kafe-bar, vikendom se tu srga omladina, i do
sabajle arli uz pevaljke i
narodnu muziku. Radio u takvom kafe-baru
"Belami" u Trsicu. Ma covek na
mestu...
Izlazimo iz picerije, preko puta jos jedna
kafe-picerija, ali nekako
impozantna. Cetvrtasta spratna zgrada oblozena
belim mermerom, na vr'u
zatvoren bazen. Saznajemo da vlasnik drzi pumpe,
terminale sa gorivom... Tu
svracaju parajlije, policajci, Bosanci, vidjan i
mali Gavric. Dok kolima
idemo ka Gavricevoj kuci u Trbusnici, naselju prema
Banji Koviljaci,
prolazimo kroz "Gradiliste", radnicko
naselje radnika "Viskoze", iz koga su i
Krstic i novi lik iz ove policijske price Milan
Djuricic Miki, za kojim je
raspisana poternica. Policija je otkrila da su u
posao ubistva Arkana umesani
i Miki i Gagi. Gagi nije odavde, ali se
pretpostavlja da su on i Miki preko
reke stigli cak do Skandinavije. Sagovornik kaze da
u "Gradiliste" policija
ne svraca, odavde je svaki drugi u zatvoru. Licno
nesto ne veruje u zvanicne
rezultate policijske istrage, pita zasto Gavric,
kad je vec bio u Loznici,
nije preko Drine prebacen u Republiku Srpsku, pa
ovi iz "Gradilista" drze sve
"linije" preko reke.
DETE SE JAVILO: Trbusnica do
"Gradilista", niz kuca uz put. Drzeci se
uputstava dobijenih od mestana, stajemo. Bas se
pojavi pritkasta zena
"izakuce", pitamo za Gavricevu kucu. Sva
u poslu, bojazljiva, k'o da apsimo,
da pitamo na drugom mestu. Iz kuce izlazi starija,
sitna, u uniformu
policajca umotana prilika. Pitamo je l' rezerva,
jok, sin mu policajac. Sam
prica, isprekidano, pokazuje rukom, tamo je, tu su
roditelji. Bilo policije,
jasta...
Preko puta spratna kuca, niska ograda, u otvorenoj
garazi starija " skoda".
Samo sto otvorismo kapiju "izakuce"
ispade covek srednjih godina, srednjeg
rasta, u zelenkastom radnom odelu. Rekosmo ko smo,
sam ce: "Nikakve veze nema
s mojim detetom, moje dete se tog dana javilo oko
cetiri sata da mu keva
pripremi otpusnu listu od kolena i klopu, kaze, u
putu sam. Uvece, oko dvaes'
do jedanaes', jave mi da je dete u bolnici,
operisan, nista drugo ja ljudi ne
znam"... Otac Gavricev, Milorad, sina je video
ono vece kad su ga operisali,
i sutradan ujutru, pa u bolnici, posle nisu dali,
pa policija, nista vise,
niti zna gde je, ni kako je, nema pojma. Zna samo
da je dobro, "kazu da je
dobro i zdravo, i da se ne sekiraju, sad, kako je,
oci dok ne vide, znas kako
je"... Sta moze, moli se Bogu za zdravlje,
nema sta drugo, "njegovo dete nema
nikakve veze, cekali ga da dodje na veceru"...
Javili, otis'o u bolnicu,
rekli da je ranjen i da je dobro, dete ga videlo
kroz maglu, otad nista,
javljaju da je dobro, pa policija javlja iz
Beograda gde da ide kad ne zna
gde je, zvali, rekli da se ne sekiraju... Mali bio
u brigadi, tako zovu,
brigada, nosio uniformu, donosio ves na pranje.
Kome policija opkoljavala
kucu, niko nista ljudi, sve su to price, nit' ih je
ko cuv'o, nit je ko
uznemirav'o, nista, nista... Da ga fotografisemo,
nemojte molim vas, nema
veze njegovo dete, moli se Bogu...
U povratku svracamo u "Gradiliste",
tipske posleratne jednospratne oguljene
zgrade, niz drvenih supa, iza dimnjaci
"Viskoze"... Tri bifea jedan do
drugog. U jednom od njih nekoliko stolova, gola
sijalica, na crvenom stitu
cetiri ocila, "cirilica" sa lokalne radio
stanice... Za jednim od astala
kartarosi, vice se rakija, konobar tek presao
dvadesetu. Gavric mu drug,
"sumnja u verziju", eto i otac mu Milorad
zivotom garantuje da nije. Svaka
cast Arkanu, uspesan covek, ali svi su ovde na
strani ovog decka.
Neizvodljivo je da je on ali, ko zna, najpametnije
je cutati. Arkan ima dosta
prijatelja i na "Gradilistu", eto, tu gde
smo mi, sedeo Lale, javili mu da je
Arkan poginuo, u mobilni rek'o "jedi govna".
A Lale bio u "tigrovima", bas
doter'o brod od Arkana. Konobaru nije jasno da tako
mocan covek pogine k'o
bednik, ali sve je moguce, najbolje je cutati. I
oni od kartaskog stola, sa
natucenim kacketima, okrecu glave, najbolje je
cutati. A bas smo hteli da
pitamo za Mikija.
U povratku, komentarisuci prethodne slike,
sagovornik kaze da je sve to
sirotinja iz "Viskoze". Ocevi bez posla,
deca, stasala u stabilnoj
ratno-granicnoj situaciji, shvatila
"filozofiju zivota", vecina u policiji
ili kriminalu, videli momci sta se radi, da nijedan
posao, bez dila ta dva
oslonca rezima, ne prolazi.
Preko reke
U Republici Srpskoj, u Bijeljini i Zvorniku, znaju
za momke sa liste koje je
predstavila policija. Vele da su to momci koji su
samo "kontaktirali sa
kriminalom", jajare koje su malo tukle i
reketirale, nista vise od toga. Zato
je moguce i da ima istine u policijskim
saopstenjima: neko jaci, a takvih ima
u Loznici, ne bi udario na Arkana. A Arkan preko
reke postovan, zna se sta je
uradio u Bijeljini i Zvorniku, svojim akcijama
sprecio vece zrtve, bio ziva,
sad mrtva legenda. U prilog ugledu koji je Arkan
imao medju prekodrinskim
Srbima navode i da je na vest o Arkanovoj smrti
medju Muslimanima u Tuzli i
Sarajevu nastalo opste veselje.
"Novosti": Skole organizovao ubistvo
Arkana
Ubistvo Zeljka Raznatovica Arkana isplanirao je i
organizovao Zoran Uskokovic
Skole iz Beograda, tvrde "Vecernje
novosti", pozivajuci se na izvore bliske
istrazi. Uskokovic, koji je "dobro poznat u
beogradskom podzemlju", bio je ,
prema recima izvora "Novosti",
"zaduzen za tehnicku organizaciju egzekucije"
Raznatovica. "Uskokovic je, kako se
pretpostavlja, pobegao iz zemlje, zajedno
sa dvojicom mladica za kojima je policija raspisala
poternice - Draganom
Nikolicem Gagijem i Milanom Djuricicem
Mikijem", pisu "Novosti". List navodi
da jos nije potpuno jasno "koja je tacno bila
Skoletova uloga i da li on sve
isplanirao po necijem nalogu".