"Blic"

 

pise: V. Tufegdzic

 

Dva dana nakon ubistva Zeljka Raznatovica Arkana, Milenka Mandica i Dragana

Garica i dalje nepoznati detalji likvidacije u hotelu Interkontinental

 

„Mnogo je znao i mnogo mogao"

 

Posle ubistva Zeljka Raznatovica Arkana, koje se dogodilo preksinoc u holu

hotela Interkontinental, i dalje nema potpuno preciznih detalja o nacinu na

koji je izvrseno ubistvo. Izvestaji o tome sta se dogodilo preksinoc u 17.15

casova, u lobiju beogradskog hotela, jos se svodi na razlicite medijske

interpretacije i pozivanja na „dobro obavestene izvore". Potvrdjena je

cinjenica da su Raznatovic, Milenko Mandic i Dragan Garic, koji su u momentu

napada bili zajedno, usmrceni hicima iz „heklera". Pouzdano se zna i da je

Raznatovic zadobio teske prostrelne rane u predelu glave i da je u 18.30 u

Urgentnom centru podlegao ranama.

 

Britanska televizijska mreza „Skaj", ciji reporter je prvi izvestio o ubistvu

Arkana, prenela je juce da je atentat izvrsio samo jedan napadac, koji je,

kako tvrdi „Skaj" ispalio 38 metaka u Raznatovica. „Skaj" prenosi svedocenje

hirurga Urgentnog centra u Beogradu, cije se ime u izvestaju ne navodi.

 

- Raznatovic je pogodjen u predelu usta, oka i slepoocinice. Priroda rana

ukazuje da je pucano iz neposredne blizine, izjavio je hirurg, koji je, prema

tvrdnji reportera „Skaja", direktno ucestvovao u lekarskim intervencijama

posle ubistva.

 

Prema njegovim recima, Garic i Mandic su, takodje, podlegli velikom broju

prostrelnih rana nanetih u rafalnoj paljbi. Pomenuti hirurg kaze da je jedan

od njih dvojice podlegao direktno ranama koje je zadobio u predelu stomaka.

 

Izvor „Blica" kaze da je Raznatovic, zajedno sa poznanicima, sedeo u jednom

od hotelskih restorana i ispunjavao tikete za fudbalsku kladionicu, kada su

se naoruzani napadaci uputili direktno u pravcu Arkanovog stola i izresetali

sve prisutne. Tvrdi se da je u okrsaju koji je usledio, u kojem su, navodno,

ucestvovali i mladici iz Raznatovicevog obezbedjenja, ranjeno vise ljudi,

medju kojima su i neki od atentatora.

 

Koliko je napadaca bilo, odakle su krenuli u napad, da li su bili maskirani

ili su bili u civilu, kako su prosli obezbedjenje Interkontinentala, zatim

kamere na svakom hotelskom ulazu, a zatim i veoma obazrive i nepoverljive

pripadnike obezbedjenja pokojnog Raznatovica, ne moze se pouzdano odgovoriti.

Jedina slaba tacka u toj „strukturi" mogla bi da bude cinjenica da su

Raznatovica u poslednje vreme, kao i te veceri, cuvali manje iskusni

telohranitelji, jer se „stariji" vec odavno bave i drugim poslovima, ali i

cinjenica da se i sam Arkan u Beogradu osecao veoma bezbednim. Temljeno

razradjena struktura njegovog obezbedjenja i disciplinovana provera mesta

koje je pokojni Raznatovic posecivao, ukazuju da je u ubistvu, pored

direktnih izvrsilaca, ucestvovao veci broj ljudi, angazovanih na pracenju

njegovog kretanja i preciznom planiranju ubistva. Prema nepotvrdjenim

informacijama, u ubistvu Jusufa Bulica Juse ucestvovalo je najmanje osam

napadaca, pa se razlozno moze pretpostaviti da ih je u organizaciji i

sprovodjenju napada na Arkana bilo mnogo vise. Raznatovic se, inace,

neprestano vozio u blindiranim automobilima, pa je nemoguce bilo napasti ga

na taj nacin, sto je ubicama, ocigledno, bilo dobro poznato.

 

Pokusavajuci da odgonetnu razlog Arkanovog ubistva, neki od njegovih

poznanika, kao i prijatelja pokojnog Mande, ubedjeni su da je atentat dugo i

pazljivo planiran, a da je na drugi nacin bilo gotovo nemoguce nasrnuti na

Arkana. Prisustvo pripadnika policije Dragana Garica, po misljenju pojedinih

poznanika pokojnog Raznatovica, ne treba zapostaviti u mogucoj rekonstrukciji

dogadjaja.

 

Za Raznatovicevu glavu je, navodno, bila raspisana nagrada sa vise strana -

hrvatska i muslimanska strana zbog ucesca Arkanovih „Tigrova" u ratu u

Hrvatskoj i BiH, albanska zbog rata na Kosovu, ali da je nagradu u milionima

dolara ponudila i americka CIA, prvenstveno zbog njegovog omalovazavajuceg

odnosa prema optuzbama za ratne zlocine na kojima je insistirala Amerika.

 

Sve to, u prvim komentarima, ovdasnji poznavaoci prilika tumace kao maglu

koja pokriva pravog izvrsioca i grupu koja ima najvise koristi od njegove

likvidacije. Prve reakcije domace javnosti vezane su sa nedavne ucestale

izvestaje pojedinih svetskih medija o navodnoj Arkanovoj spremnosti da

svedoci pred Haskim tribunalom. Tragajuci za motivom ubistva i, eventualnim

domacim nalogodavcima atentata, jos nedostaje odgovor na pitanje zasto je

ubistvo izvrseno bas u ovom trenutku. U jednom od zapazenih Raznatovicevih

medijskih nastupa on je bio kategorican da je „jugoslovenski predsednik

jedini pravi srpski vozd".

 

S druge strane, mnogi su uvereni da je Arkan „mnogo znao i mnogo mogao", te

da je kao „institucija za sebe" prerastao ukus i granicu trpeljivosti do koje

su mogli da ga kontrolisu i tolerisu veoma mocni krugovi.

 

Reporteri „Blica" su po dolasku na ulaz Interkontinentala, sat vremena posle

ubistva, kao i ispred Urgentnog centra, zatekli neobicno mirnu atmosferu i

neoubicajeno mali broj vozila i pripadnika MUP-a Srbije. Policijskom trakom

bio je ogradjen ulaz u hol hotela. U hotelskom lobiju, levo u odnosu na ulaz,

policajci su vrsili uvidjaj.

 

Reporteri su uspeli da izbroje 38 policijskih oznaka na mestima gde su

pronadjene caure. Oznake su postavljane i ispred samog ulaza u hotel. O

ubijenom Momcilu Mandicu se zna da nije pripadao Srpskoj dobrovoljackoj

gardi, ciji je Arkan bio osnivac, vec je bio njegov poslovni partner i bliski

prijatelj.

 

"Danas"

 

pise: K. Stoiljkovic

 

Svetski mediji o mogucim naruciocima Arkanovog ubistva

 

Mnogo zainteresovanih da Arkan zacuti

 

Na prvom mestu pominje se Raznatoviceva spremnost da posalje u Hag dokaze o

umesanosti Slobodana Milosevica u ratne zlocine, na drugo obracuni unutar

srpske mafije ukljucujuci i Arkanov sukob sa Milosevicevim sinom Markom, a ne

iskljucuje se ni upletenost albanske mafije. Ostali potencijalno

zainteresovani da Arkan ucuti su Radovan Karadzic i Ratko Mladic - ocenjuju

svetski mediji

 

London/Njujork - Ubistvo Zeljka Raznatovica Arkana u beogradskom

Interkontinentalu danas je na prvim stranicama gotovo svih vodecih svetskih

listova i u prvim minutima emisija vesti u elektronskim medijima. Uz

nabrajanje dugackog spiska zlocina koji mu se stavljaju na dusu, svetska

sredstva informisanja sastavljaju isto tako dugacke liste mogucih

organizatora i pocinilaca sinocnjeg "savrsenog ubistva" u Beogradu.

Najpodrobniji inventar osumnjicenih objavljuje londonski "Sandi tajms" koji

toj temi posvecuje jedan od nekoliko napisa o atentatu na Arkana. Na prvo

mesto, kao "najpopularniju teoriju Arkanovog ubistva", "Sandi tajms", stavlja

verziju da se vodja "Tigrova", spremao da "posalje u Hag dokaze o umesanosti

Slobodana Milosevica u ratne zlocine". List zatim citira neimenovanog "bivseg

policajca bliskog Milosevicevom aparatu bezbednosti", koji kaze: "Samo je

covek na vrhu mogao to izvesti. Jedina stvar koja je poslednjih pet godina u

Srbiji profesionalno radjena su ubistva. Ali ovo sada pokazuje da rezim gubi

i postaje ozbiljno zabrinut. Arkan je, uostalom, tolike godine bio lojalan.

Mislim da mnogi drugi sada treba da strepe." Na drugo mesto "Sandi tajms"

stavlja obracun unutar srpske mafije, to jest Arkanov "sukob" sa

Milosevicevim sinom Markom, ili bilo kojim liderom "Vozdovackog klana". Kao

trecu, londonski nedeljnik navodi mogucnost da je atentat izvela albanska

mafija, kojoj se navodno Arkan umesao u poslove oko droge. U prilog ovoj

verziji "Sandi tajms" navodi kako jedan ocevidac tvrdi da je jedan od trojice

ubica, bezeci iz Intekontinentala, doviknuo nesto na albanskom. Ostali

potencijalno zainteresovani da Arkan ucuti su Radovan Karadzic i Ratko

Mladic, navodi dalje londonski nedeljnik, ali ovu verziju relativizuje

tvrdjnjom da ta dvojica "nemaju vise mnogo uticaja u modernom Beogradu". Na

poslednje mesto "Sandi tajms" stavlja mogucnost obracuna oko fudbalskog kluba

Obilic i namestanja rezultata, sto se takodje stavlja na dusu Arkanu. Od

drugih vodecih svetskih listova i "Njujork tajms" na prvo mesto stavlja

"spekulaciju da su Milosevic i njegov rezim mogli da imaju najvise koristi od

Arkanovog ubistva" jer je "Raznatovic bio opasan za Milosevica i druge vodece

licnosti vlasti, zbog onog sto je znao o ubistvima i zverstvima tokom rata u

Bosni", i to utoliko pre sto je "navodno pregovarao sa Hagom da se preda i

svedoci protiv ostalih". Na drugo mesto i njujorski dnevnik stavlja mogucnost

obracuna u beogradskoj mafiji, a tu tezu na prvo mesto medju verovatnim

uzrocima atentata stavljaju dva londonska nedeljnika - "Dejli telegraf" i

"Independent". Gotovo svi mediji, medjutim, zakljucuju da ce se puna istina

tesko saznati, posto se nije saznala ni u citavom nizu prethodnih

nerasvetljenih ubistava u Beogradu, od Kundaka i Badze, do Curuvije i

saradnika Vuka Draskovica.

 

"Danas"

 

pise: K. Stoiljkovic

 

Dobrivoje Radovanovic, kriminolog

 

Klasicno profesionalno ubistvo

 

Ubistvo Zeljka Raznatovica Arkana predstavlja klasicno profesionalno ubistvo.

Medjutim, sakrivanje ubice je u ovom slucaju otezano, jer ga je u holu hotela

Interkontinental videlo dosta ljudi. Takodje, napadac je ranjen, pa ce

verovatno zatraziti lekarsku pomoc, a lekarska etika nalaze da se to prijavi

policiji. Posto je mesto ubistva obezbedjeno kamerama, na snimcima ce se

videti pocinilac, kaze za "Danas" Dobrivoje Radovanovic, kriminolog. On

smatra da ubica verovatno nece biti otkriven.

 

- U interesu drzave je da otkrije ko je ubica, jer je javnost previse

uznemirena. Neotkrivanje ubice bio bi minus za vlast, kaze Radovanovic.

 

On dodaje da posle Raznatoviceve smrti situacija u mnogim sferama nece biti

ista.

 

- Postoji pet oblasti u kojima je Raznatovic zauzimao znacajno mesto. To su

politika, biznis, kriminal, fudbal i estrada. Ubicu i razlog za ubistvo treba

traziti u tim podrucjima. Ubistvo Raznatovica pokazuje i da vlast gubi

kontrolu nad potcinjenima, pa ce mnogi iz sveta kriminala, bliski pojedincima

na vlasti, poceti da im okrecu ledja, kako ne bi doziveli slicnu sudbinu.

Postace im jasno da ne mogu ili nece dugo da ih stite. Bojim se i da postoje

neki paradrzavni centri moci, koji odlucuju o stvarima koje drzava treba da

ima u svojim rukama, smatra Radovanovic.

 

"Blic", 18. januar

 

pise: V. Tufegdzic

 

Izvor „Blica" tvrdi da su prisutni dobro videli Raznatovicevog ubicu

 

Arkan se rukovao i poljubio sa ubicom

 

Tri dana nakon ubistva Zeljka Raznatovica Arkana u beogradskom Hotelu

„Inrterkontinental", konacno se naziru detalji o okolnostima pod kojima je

izvrseno ovo smaknuce. Prema informacijama ljudi koji su se nalazili u

Raznatovicevoj neposrednoj blizini u vreme ubistva, a hotelsko predvorje je u

tom trenutku bilo puno ljudi, Arkan je sa Milenkom Mandicem Mandom i covekom

iz obezbedjenja koji je neprestano uz njega, bio u hotelskom restoranu na

rucku. Nakon toga su skupa otisli u hol, u deo koji se nalazi blize recepciji

i ulazu u „Interkontinental". Seli su u jedan od separea, a Arkan je svog

telohranitelja zamolio da ode po kolace. U vreme dok se ovaj udaljavao, a

izvor „Blica" tvrdi da nije ni dosao do pulta gde su stajali kolaci, Arkanu i

Mandicu je prisao covek koga su ocigledno obojica dobro poznavali. Prema

opisu dogadjaja, Arkan je ustao i rukovao se s njim, zatim su se izljubili, a

potom je Raznatovic seo u fotelju. Istog trenutka covek, ciji identitet u

ovom trenutku niko nije voljan da saopsti mada je izvesno da su ga mnogi

dobro videli, poteze pistolj i puca Arkanu u glavu. To je bio prvi hitac koji

su prisutni u hotelu opisali kao prasak petarde, nakon cega je usledila

rafalna paljba.

 

Kada je video sta se dogadja, Mandic skace i pokusava da zastiti Arkana,

odnosno nasrce na ubicu i njegov revolver. Medjutim, ubica uspeva da iz

neposredne blizine ispali vise hitaca koji Mandica pogadjaju u telo i zbog

cega ovaj ostaje mrtav na mestu.

 

Posle izvesnog vremena, cije trajanje u opstem metezu niko nije uspeo

precizno da definise, sledi rafalna paljba iz vise oruzja. Posto je

prisutnima bilo potpuno jasno da pucnjava moze da ima veze samo sa

Raznatovicem, prema separeu su potrcali mladici iz njegovog obezbedjenja koji

su se nalazili u blizini. Jedan od najbrzijh je, navodno, bio momak koji se

nalazio u Arkanovom dzipu, parkiranom tik uz hotelski ulaz. Prema prici

izvora „Blica", on je utrcao sa „heklereom" i zapucao prema napadacima.

Momenat kako i kada se na mestu ubistva pojavilo vise napadaca niko, zasad,

ne moze jasno da opise, ali je izvesno da covek koji je ispalio prvi hitac

nije bio sam. U razjasnjavanju okolnosti ubistva potpuno je nepoznato

prisustvo i pogibija pripadnika policije, ili bivseg pripadnika, Dragana

Garica. Prema jednoj varijanti, upravo je on bio covek koji je ranjen puzao

prema hotelskom izlazu, pokusavajuci da se skloni sa mesta obracuna. Niko ne

moze da potvrdi da li se njegovo pojavljivanje vezuje za poznanstvo sa

Arkanom ili, pak, povezanoscu s nekim drugim, niti da li je poginuo od hitaca

koje su ispalili napadaci ili mladici koji su pokusali da zastite

Raznatovica. Uglavnom, uocljivo je da u prvim izdanjima jucerasnjih novina

nije bilo umrlica u kojima se neko oprastao od Garica.

 

Isti izvori tvrde da mladici iz Arkanovog obezbedjenja dobro znaju identitet

njegovog ubice, jer se pojavio javno i bez ikakve sumnje, polako, kako je to

jedino i bilo moguce, prisao Arkanu i pucao u njega. Prema nekim policijskim

izvorima, policija uporno traga za jednim od momaka iz obezbedjenja, za koga

se pretpostavlja da bi mogao da potvrdi identitet napadaca, a koji zasad ne

zeli da se pojavi i to kaze. Medjutim, pretpostavka je da u ovom trenutku

gotovo svi bliski prijatelji pokojnog Raznatovica znaju o kome je rec.

 

Ujedno, neki od prisutnih u „Interkontinentalu", koji su bili dovoljno

prisebni da se osvrnu oko sebe, garantuju da je u obracunu nastradalo vise

ljudi. Prema njihovoj proceni, i izvesnim saznanjima, poginuo je najmanje jos

jedan covek, mozda bas jedan od napadaca, mada se govori i o jos tri zrtve,

odnosno ukupno sestoro poginulih. Ti podaci, ako to jesu, u ovom momentu

ostaju u domenu spekulacija, a eventualnu potvrdu ili demanti bi bilo moguce

ocekivati tek narednih dana, ili po zvanicnom saopstenju policije.

 

Decenija likvidacija

 

pise: E.B.

 

Od pocetka devedesetih do pogibije Arkana, u Jugoslaviji, prvenstveno u

Beogradu, dogodila su se mnoga ubistva od kojih gotovo nijedno nije

razjasnjeno. Toj temi je cak i britanska agencija Rojters posvetila posebnu

paznju, objavivsi svojevrstan spisak nerasvetljenih „ubistava visokog

profila". Agencija na prvo mesto stavlja ubistvo Radovana Stojicica Badze,

pomocnika ministra unutrasnjih poslova, ubijenog 1997. rafalnom paljbom u

restoranu „Mama mia". Sledi ubistvo Zorana Todorovica Kundaka, generalnog

sekretara Jugoslovenske levice i „biznismena sa interesima u mnogim

poslovima", ubijenog pred zgradom „Beopetrola" pri dolasku na posao u tu

firmu 1997. godine. Mimo nekog hronoloskog reda, Rojters podseca i na ubistva

Vlade Kovacevica Trefa, biznismena i bliskog prijatelja Marka Milosevica,

sina predsednika SRJ, zatim Radojice Nikcevica, takodje biznismena, za koga

tvrdi da je bio povezan sa Sluzbom drzavne bezbednosti, Gorana Vukovica, koga

predstavlja kao sefa vozdovackih kriminalaca, izresetanog u centru Beograda

pri ulasku u svoj automobil 1994. godine. Medju najintrigantnijim ubistvima

agencija pominje i likvidacije Branislava Matica Belog, za koga kaze da je

bio finansijer Srpskog pokreta obnove i sef paravojne Srpske garde,

Aleksandra Knezevica Kneleta, „najmladje zvezde beogradskog podzemlja",

likvidiranog hicem u potiljak u sobi Hotela „Hajat" 1992. godine, Radeta

Caldovica Cente, ubijenog za volanom svog automobila zajedno sa

prijateljicom, Miroslava Bizica Bize, bivseg policajca. Rojters posebno

napominje ubistvo urednika i izdavaca Slavka Curuvije, likvidiranog ispred

zgrade u kojoj je stanovao tokom napada NATO na Jugoslaviju. U Beogradu je u

poslednjih deset godina bilo mnogo nerasvetljenih ubistava: pukovnika

policije Milorada Vlahovica, potpukovnika policije Dragana Simica, inspektora

Dragana Radisica, zatim Mise Niksica, Darka Asanina, Jusufa Bulica Juse,

Zorza Stankovica, Bojana Petrovica, Zorana Sijana, Dragana Ugarkovica Ugara,

Zorana Dimitrova Zuce, Slavise Pavica Pirketa, Baneta Grebenarevica, Zorana

Subare, Marka Borka..

 

Nestanak Dzambe

 

Jedna od vaznih epizoda u istoriji beogradskog podzemlja je i nestanak Ise

Lere Dzambe, jednog od poznatijih beogradskih kriminalaca. Za njegov nestanak

je, bar u stampi, prozivan upravo Arkan, jer se Dzamba u noci nestanka

sukobio sa obezbedjenjem kockarnice u „Beogradjanki", koje su cinili momci iz

Arkanovog okruzenja. Mladici koji su te veceri pretukli Dzambu izjavili su da

je on te veceri dosao pripit u kockarnicu, da je zapoceo tucu u kojoj je

izvukao „deblji kraj", a da su ga potom ostavili u njegovom automobilu ispred

„Beogradjanke". Posle toga mu se gubi svaki trag, a Dzamba nikad nije

pronadjen.

 

"Blic" 19. januar

 

pise: M. Stefanovic

 

Nove pojedinosti u vezi sa ubistvom Zeljka Raznatovica Arkana u beogradskom

„Interkontinentalu"

 

Saucesnik u loznickoj bolnici

 

BEOGRAD - U Palati pravde u Beogradu ni cetvrti dan od ubistva Raznatovica

nije moguce saznati nijedan detalj u vezi sa istragom oko trostrukog ubistva

u „Interkontinentalu". Istrazni sudija Miodrag Paunovic rekao je da ne zna

nista vise o slucaju, a da, iako sazna, to nece reci novinarima. Tuzilac

Nebojsa Maras izjavio je prekjuce da ne moze da prica bez odobrenja okruznog

tuzioca Andrije Milutinovica, koji je odbio da da odobrenje rekavsi da je jos

rano da se iznose pojedinosti o ovom dogadjaju.

 

Informacije o detaljima likvidacije Zeljka Raznatovica dobrim delom

prerastaju u dezinformacije, s obizirom na nedostatak zvanicnih podataka sa

uvidjaja koji su, u subotu, neposredno posle ubistva, izvrsili istrazitelji

Okruznog suda u Beogradu. Uprkos cinjenici da je vest da je likvidiran vodja

najozbiljnije paravojne formacije u Jugoslaviji, poznat po tesnim vezama sa

razlicitim drzavnim sluzbama i podzemljem, izazvala burne reakcije u domacoj

i svetskoj javnosti, jedino zvanicno saopstenje bilo je, u pogledu detalja

ubistva, sasvim sturo. S druge strane, za razliku od prethodnih slicnih

likvidacija posle kojih nije bilo dovoljno materijala cak ni za slobodne

medijske spekulacije, ovaj put se pojavilo sijaset potpuno oprecnih

informacija ne samo o razlozima, vec i samom cinu ubistva u poznatom

beogradskom hotelu.

 

Od juce je u „opticaju" i vest da je jedan od napadaca na Raznatovica

uhapsen, da je ranjen i operisan, ali da se nalazi u teskom stanju. Prema

informacijama iz vise razlicitih izvora, on se nalazi u loznickoj bolnici, a

prilaz hirurskom odeljenju bolnice od pre dva dana je potpuno blokiran. Dva

patrolna automobila loznickog SUP-a i nekoliko pripadnika policijskih snaga,

tvrdi jedan izvor „Blica", cuvaju prilaz jednom od ucesnika atentata na

Raznatovica. Kako „Blic" saznaje, prema prvim nepotvrdjenim vestima, rec je o

izvesnom Dusanu Gavricu iz sela Trbusnica kod Loznice, koji je, kako tvrdi

isti izvor, pomagao ubici Raznatovica. Kako nam je receno, Gavric, koji je

tesko ranjen tokom okrsaja u „Interkontinentalu", uspeo je da se zajedno sa

ubicom izvuce iz hotela, gde ih je cekao automobil i odveo u nepoznatom

pravcu.

 

Gavric je prekjuce prebacen u loznicku bolnicu, gde je nad njim izvrsena

komplikovana hirurska operacija, zbog, kako „Blic" nezvanicno saznaje, teskih

prostrelnih rana u predelu kicmenog prsljena. On je, prema istom izvoru, jos

u besvesnom stanju.

 

Zvanicne potvrde ove informacije juce nije bilo, ali ostaje nejasno zasto je

Gavric prebacen u ovu bolnicku ustanovu, s obzirom na to da ona ne spada u

red najopremljenijih i najadekvatnijih za teske hirurske zahvate. Gavric, za

koga kazu da ima oko 25 godina, poznat je u loznickoj carsiji kao jedan od

Arkanovih momaka iz garde koji je ucestvovao u razlicitim aktivnostima pod

Raznatovicevim okriljem od 1993. godine. Neko vreme o njemu su kruzile price

i da je nizi operativac Sluzbe drzavne bezbednosti, ali se to ne moze

pouzdano utvrditi. Prisustvo Gavrica u loznickoj carsiji je izazvalo

zbunjenost i podozrivost, ali je primetno da njegov boravak nije skrivan od

lokalnog stanovnistva, s obzirom na to da su se glasine procule gotovo istog

dana.

 

pise: M. S.

 

Na ratistima bivse SFR Jugoslavije

 

Blizi policiji nego Vojsci RS

 

BEOGRAD - Interpretacije i hronike o ulozi koju su imali Zeljko Raznatovic

Arkan i Srpska dobrovoljacka garda iz koje su izrasli „Tigrovi" kontroverzne

su koliko i price o njegovom ubistvu. Prisecanja na ratne dane ucesnika u

sukobima u Hrvatskoj i Bosni, vojnika i civilnog stanovnistva, podeljena su.

Za neke, Arkan i „Tigrovi" ostace zapamceni kao veliki heroji i patriote,

najdisciplinovanija vojska koja je uvek uspevala da se izvuce iz skripca.

Intervencija Arkana i njegovih momaka 1995. godine, kad su se muslimanske

snage priblizile na desetak kilometara od najveceg grada u Bosanskoj Krajini,

u saradnji sa specijalnim jedinicama drzavne bezbednosti u Banjaluci, prema

kazivanju lokalnog stanovnistva, bila je presudna u ocuvanju Banjaluke. S

druge strane, Arkana i njegove momke, pored muslimanskog i hrvatskog civilnog

stanovnistva, cak i srpsko stanovnistvo, narocito sa teritorije Hrvatske,

pamti kao surove i beskrupulozne. Disciplina, savrsena fizicka i vojna

opremljenost, apsolutna poslusnost u vojnoj hijerariji i posvecenost ocuvanju

srpstva na prostorima bivsih jugoslovenskih republika, u secanju pojedinih

Srba se, ipak, vezuju za price o pljackama i brutalnostima.

 

Prvu vaznu operaciju na teritoriji bivse BiH Arkanovi momci su izveli 1.

aprila 1992. godini u Bijeljini. Akciju koju su neki doziveli kao

oslobadjanje, a neki kao veliku brutalnost, tokom koje su Muslimani, kako se

tvrdi, svoju slobodu morali da placaju novcem, Haski tribunal je stavio na

prvo mesto u optuznici koja je podignuta protiv vodje „Tigrova". Nasuprot

tome, pojedini lokalni Srbi se secaju da je svim bijeljinskim Muslimanima

Arkan licno najavio intervenciju u ovom gradu i garantovao bezbednost svima

koji predaju oruzje, te da su oni koji to nisu ucinili, prema njihovim

tvrdnjama, „dobili ono sto su zasluzili". Na gotovo istovetan nacin Arkanove

jedinice izvele su, ubrzo nakon toga, i znacajnu vojnu operaciju na

teritoriji opstine Zvornik.

 

Dobro obavesteni izvori bliski tadasnjem Glavnom stabu Vojske Republike

Srpske tvrde da je, posle operacije u Bijeljini, general Ratko Mladic licno

zahtevao da se Arkan i njegova paravojna formacija uklone s ratista u Bosni.

Takav stav, medjutim, tadasnji vojni vrh nikad nije izneo javno. Ono sto je u

to vreme bilo dobro poznato, jeste Mladicev zahtev da se na teritoriji bivse

BiH iz svih vojnih operacija iskljuce sve paravojne formacije, kako bi se

izbegle podele Srba i obezbedilo apsolutno postovanje hijerarhije i

izvrsavanje naredjenja na celoj teritoriji koja je bila pod kontrolom Srba.

Upucenima u dogadjaje iz tog vremena dobro je poznato da, iako je Raznatovic

gajio neskriveno divljenje i postovanje prema generalu Mladicu, on ipak nije

bio pozeljna licnost u najuzem krugu ljudi od Mladicevog poverenja. Najvisi

oficirski krugovi pamte ga kao pedantnog i poslusnog spram ljudi koje je

licno postovao kao patriote i branioce srpstva, ali se nisu slagali sa

njegovim nacinom vodjenja rata.

 

"Tigrovi" i Arkan licno su bili vise vezani za policijske snage na teritoriji

koja je tad bila pod kontrolom srpskih snaga. Hronicari beleze i njegovu vezu

sa Biljanom Plavisic, koja, pak, nije skrivala svoje poverenje u Arkanove

vojne sposobnosti.

 

Arkanova pomoc, medjutim, bila je neophodna 1995. godine, kad su pod navalom

zestokih muslimanskih ofanziva, srpske snage pocele da gube veliki deo

teritorija u zapadnom delu koji su kontrolisale srpske snage. Pored operacije

u Banjaluci, vazna operacija koju su izveli Arkanovi "Tigrovi" izvedena je u

Prijedoru, septembra i oktobra meseca 1995. godine. Tuzilastvo Haskog

tribunala, sudeci po nezvanicnim izvorima, prikljucilo je i ovu operaciju

tackama optuznice protiv Zeljka Raznatovica za zlocin protiv covecnosti.

 

Arkan: Nikad vise Jasenovca

 

„Necemo vise biti ovce! Bicemo pre svega vukovi, ili jos bolje moji

'tigrovi'! U meni je krv Obilica, koja mi ne dozvoljava da sedim kod kuce i

gledam kako se fasisticka azdaja nadvila nad srpskim selima i kako ustaska

kama opet kolje srpsku decu i njihove majke. Srbija je u stravicnom

neprijateljskom okruzenju. Uz pomoc svih nasih neprijatelja, stvaraju se pred

nasim ocima Velika Albanija na Srpskom Kosovu, Velika Hrvatska u Srpskoj

Krajini, Velika Bugarska u Srpskoj Makedoniji. Muslimani su se povampirili u

Bosni, a oni su srpski mucenici koji jos ne shvataju da su Srbi i koje je

jako sramota sto su se iz velike nevolje poturcili i primili islamsku veru.

 

Zadar, Sibenik, Dubrovnik, Split su srpski gradovi u koje su se na silu

naselili katolici. Doslo je najzad vreme da ih odatle isteramo! Borimo se da

povratimo granice bivse Jugoslavije, sve do Sezane, jer su to srpske granice,

Slovenija ce opet biti Srpska Slovenija, Hrvatska - Srpska Hrvatska, Bosna -

Srpska Bosna, Makedonija - Srpska Makedonija. Slovenija je srpska zato sto

sam ja u njoj rodjen i zato sto su se Slovenci udruzili sa nasim

neprijateljima, ustasama, pa cemo morati da ih vojnicki porazimo, a pobednik

ima pravo da po svom cefu kroji granice i osvojenim teritorijama daje imena

koja on hoce.

 

Ako nas ustaske snage budu napale i ako u kontranapadu budemo prinudjeni da

ih gonimo do Zagreba - a ja sam ubedjen da je ulazak u Zagreb jedini nacin da

se definitivno obracunamo sa ustaskom ideologijom - onda cu ja sasvim sigurno

da otvorim jednu poslasticarnicu na Jelacica placu. Ulaskom u Zagreb, mi

bismo te postene Hrvate koji su u njemu taoci, oslobodili od hipnoze

rimokatolicke crkve i vratili ih u realnost, kako bi mogli da uvide da je

Nemacka bila i ostala ono sto jeste i shvate da je mizerno da se i dalje

Nemcima ulizuju, pevajuci 'Danke Dojcland'."

 

Imovina Zeljka Raznatovica Arkana procenjuje se na vise desetina miliona

maraka

 

Vlasnik vise kompanija i fudbalski menadzer

 

BEOGRAD - Otkako je osnovao Srpsku dobrovoljacku gardu, Zeljko Raznatovic je

sebe predstavljao iskljucivo kao biznismena, zahtevajuci od novinara da ga i

oni tako dozivljavaju. Na uporna pitanja o svojoj proslosti nevoljno je

odgovarao, redovno negirajuci podatke o svojim hapsenjima i pljackama koje je

pocinio u vise zemalja zapadne Evrope. Lakonski je odgovarao da njegova

proslost sa tadasnjim angazmanom nema nikakve veze, ali je u najotvorenijoj

varijanti pred novinarima „priznavao" da je kao mlad bio „nestasan". Koliko

se zna, iz tog perioda nije izasao previse bogat, vec se za unosne poslove

„opredelio" kasnije, u vreme kada su za to postojali odgovarajuci uslovi.

 

Iako je tokom nekoliko godina neprestano odlazio na ratista, nije skrivao da,

pored vojnickih, ima i politicke ambicije. To je i pokazao kandidaturom za

poslanika u skupstini, sto je i postao krajem 1992. godine. Vec tada se

sirila fama o Arkanovom bogatstvu i raznim poslovima kojima se bavio, mada je

u prvo vreme Beogradjanima bilo poznato, jer su to mogli i da vide, da je

Arkan vlasnik menjacnice, poslasticarnice i pekare.

 

Da bi objedinio prihode za svoju Srpsku dobrovoljacku gardu, tvrdeci da se

novac za njene potrebe nabavlja radom privatnih firmi ciji je vlasnik i

donatorstvima prijatelja i rodoljuba, Arkan je osnovao SDG kompani, u cijem

sastavu su, koliko se moze saznati, bile transportne firme, „Ari kompani",

„Vizantin kompani", „Grand kazino" u Hotelu „Jugoslavija", Zadruga „Dedinje",

nekoliko stambenih zadruga, poslasticarnica i pekara. Naravno, nemoguce je

ustanoviti u kojim je sve preduzecima, lancima prodavnica i butika imao svoje

interese, kao i to koliko je njegovo licno i ucesce firmi njegovih poslovnih

partnera u uvozu nafte, cigareta, kafe i deficitarnih proizvoda u

Jugoslaviju.

 

Upuceni u nacin rada ovih preduzeca kazu da je Arkan jednostavno bio covek

koga nisu mnogo zanimali niti opterecivali detalji poslovanja, vec je njegova

rec vazila kao garant u sklapanju poslova. Isti izvori objasnjavaju da u

poslednje vreme Raznatovic nije ni imao previse brige oko rada firmi, niti

potrebe da se sam angazuje oko poslova, jer su ga prijatelji koje je

„darivao" zastitom svog autoriteta debelo nagradjivali za protivusluge,

odnosno za mogucnost da bez nekih posebnih nevolja prostom trgovinom zgrcu

ogroman novac.

 

Raznatovic se narocito ponosio Fudbalskim klubom Obilic, koji je pod njegovim

patronatom od srpskoligasa uspeo da postane sampion Jugoslavije. Dobri

poznavaoci fudbala, i svega u sustini vaznijeg sto prati ovu zabavu, tvrde da

je to postao jedan od najunosnijih poslova ne samo u Jugoslaviji, zbog cega

se Arkan, nimalo slucajno, opredelio za ovaj debelo profitabilni „hobi".

Naime, posto transferi igraca u inostranstvo odavno donose ogroman novac, uz

cinjenicu da sam fudbaler od dobiti uzima najmanje, razlozno je zakljuciti da

fudbalski menadzeri i vlasnici klubova od toga otkidaju najvise. Prosta

racunica kaze sledece - ukoliko u Jugoslaviji nekog, naravno kvalitetnog

fudbalera dovedu u veliki, prvoligaski klub i pri tom ga nagrade sa njemu

neverovatnih 50.000 DM, uz uslov da dokaze svoju vrednost, onda se takav

prilikom prodaje u inostrani klub, bio on prva ili druga liga, vec procenjuje

na vise stotina hiljada maraka.

 

Razlika u ulozenom i dobijenom je evidentna, a postoji i mogucnost da cena

igraca bude visestruko veca ukoliko iskaze takvu vrednost. Posao, sve u

svemu, ima malo rizika, jer na jednog dobro prodatog igraca svaki menadzer

moze da „podbaci" sa nekoliko lose procenjenih, pa da opet bude u ogromnoj

materijalnoj „prednosti".

 

Mada je ovo prilicno prosta racunica, cinjenica je da su se u Jugoslaviji

mnogi opredelili za posao fudbalskog menadzera, u cemu je Raznatovic ipak bio

vodeci i zbog cega je bogato mogao da „motivise" igrace svog kluba. Nikada

nije zeleo da odgovori na pitanje koliko novca ima, vec je stalno govorio da

poslovnim partnerima duguje stotine hiljada maraka.

 

"Glas javnosti", 20. januar

 

pise: D.J.

 

Polako se rasvetljava pozadina ubistva Zeljka Raznatovica Arkana: Policija

hapsi osumnjicene

 

Sve je izvesnije da, i pored veoma razlicitih komentara i nagadjanja o

mogucim razlozima ubistva Zeljka Raznatovica Arkana i njegovih prijatelja

Milenka Mandica Mande i Dragana Garica, istrazni organi ipak zatvaraju krug,

hapse osumnjicene, pa se ocekuje da javnosti uskoro obelodane imena onih koji

su direktno ucestvovali u krvavom piru u holu "Interkontinentala". Prema za

sada raspolozivim informacijama, u loznickoj bolnici lezi tesko ranjen

izvezni Gavric, za koga se sumnja da je "mogao biti jedan od ucesnika

masakra". Kako takodje nezvanicno saznajemo, drugi ucesnik atentata pokusao

je da pobegne iz zemlje, ali je uhapsen kada je ilegalno nameravao da predje

u Madjarsku. Pretpostavlja se da su u akciji likvidacije Arkana i njegovih

prijatelja ucestvovala cetvorica ljudi, dok je, navodno, konce vukao peti,

koji je "pre nekoliko meseci napustio Beograd". Jos jedan covek je pod

policijskim nadzorom, pouzdano se ne zna da li je u pritvoru zadrzan kao

svedok ili kao osumnjiceni. Radi se o mladicu poznatom u beogradskim

krugovima. On je tog subotnjeg popodneva, prema sopstvenoj prici koju je

odmah posle tragicnog dogadjaja ispricao prijateljima, bio sticajem samo

pukih okolnosti u hotelu, i to u restoranu. Sedeo je sa devojkom i rucao,

kako je objasnjavao prijateljima. Mladic, koji je osim ljudima sa ulice,

dobro poznat i policiji, u jednom trenutku cuo je "nesto nalik na pucanj".

Instiktivno je reagovao, ustao od stola, ali ga je smirila konstatacija

konobara da "sigurno neko baca petarde". Kad se odmah potom zacuo rafal,

svima u hotelu pa i njemu bilo je jasno da se nesto strasno desava u holu

hotela. Da li je on odmah posle pucnjave napustio hotel, pre dolaska

policije, jos se pouzdano ne zna. Prema podacima sa kojima raspolazemo

sklonio se sa lica mesta, jer nije bio direktni ocevidac masakra, a zeleo je

da izbegne nepotrebno maltretiranje istraznih organa, uobicajeno za ovakve

prilike. Po drugoj verziji, ovaj mladic nije se sam javio policiji u svojstvu

svedoka, vec je "priveden kao osumnjiceni". U svakom slucaju istraga o ovom

dogadjaju ne tapka u mestu i zato vrlo brzo valja ocekivati rasplet i odgovor

na pitanje ko je i zbog cega ubio Arkana, Mandu i Garica. Dusan Gavric, medju

prijateljima poznatiji po nadimku "Duka", prema poslednjim informacijama

nalazi se u loznickoj bolnici i van zivotne je opasnosti. Ako prezivi,

njegovo svedocenje ce istraznim organima biti od kljucne vaznosti za rasplet

kompletnog slucaja. Ovaj mladic, star 25 godina, pripadnik je specijalnih

policijskih snaga. Ziveo je i radio u Beogradu. Bio je poznat u krugovima

ljudi koji se krecu po poznatim kaficima i nocnim klubovima. Jedno vreme je

stanovao na Karaburmi, a prema nekim informacijama kupio je stan u Rakovici.

Bio je ucesnik ratnih operacija na prostoru bivse Jugoslavije. Oni koji ga

dobro poznaju tvrde da se radi o hrabrom i sposobnom momku, obucenom za

najdelikatnije zadatke. Prema istim izvorima, on nikada nije bio clan Garde,

ali nije iskljucena mogucnost da se poznavao sa Arkanom.

 

"Blic", 20. januar

 

pise: M. Stefanovic

 

Izvori „Blica": Arkanov ubica je na putu za RS, kod Loznice izbacio iz kola

pomagaca

 

Pozivajuci se na proceduralne norme kojima je zabranjeno objavljivati detalje

o ubistvu Zeljka Raznatovica Arkana, istrazni organi jos nisu saopstili

konkretnije informacije. Kako „Blic" nezvanicno saznaje iz dobro obavestenih

i pouzdanih izvora, zdravstveno stanje Dusana Gavrica, za koga se tvrdi da je

saucestvovao u likvidaciji Raznatovica kao jedan od pomagaca ubice, gotovo se

u potpunosti normalizovalo. Izvori bliski Zdravstvenom centru u Loznici tvrde

da bi vec za dan-dva Gavricu mogla biti izdata otpusna lista. Precizirajuci u

kom stanju je zatecen Gavric, izvori „Blica" tvrde da je on pronadjen u

subotu, tesko ranjen, sa obilnim krvarenjima i u besvesnom stanju. Kod njega

je, prema izvorima „Blica", u tom trenutku pronadjeno 2.800 nemackih maraka.

Pretpostavlja se da je ubica izbacio Gavrica iz kola u Loznici, verovatno sa

pretpostavkom da nece preziveti, s obzirom na tesko zdravstveno stanje, a da

se potom uputio prema Republici Srpskoj, u nameri da sto pre napusti

teritoriji Republike Srbije. Izvestaja medija iz Republike Srpske o tome

nema, cak ni na nivou spekulacija. Gavric se, prema izvoru „Blica", tesko

povredjen uputio prvo u jednu privatnu bolnicku ambulantu u Loznici, odakle

je, prema prvim nepotvrdjenim podacima, u pratnji lokalne policijske patrole

upucen u loznicki Zdravstveni centar. Operacija je izvedena u subotu uvece u

20 casova. Hirurzi loznicke bolnice konstatovali su da je Gavric, kako tvrde

izvori „Blica", imao samo jednu prostrelnu ranu - metak ga je pogodio s

ledja, zakacio desni bubreg i ostetio jetru. Posle teze hirurske operacije,

njegovo zdravstveno stanje je ubrzo normalizovano. Na Gavricevom telu, tvrde

isti izvori, uocljivi su tragovi velikog broja zalecenih prostrelnih rana iz

ranijeg perioda njegovog zivota. Tokom jucerasnjeg dana Gavric je i dalje bio

na hirurskom odeljenju loznicke bolnice. Tvrdi se da je citav sprat bolnicke

zgrade ispraznjen, a da jake snage policije cuvaju Gavrica. Umesto lokalne,

prema tvrdnjama „Blica", Gavrica dobro cuvaju pripadnici beogradske policije.

Do zakljucenja ovog izdanja nije se moglo utvrditi da li su inspektori

istrage stupili u kontakt sa Gavricem, s obzirom na poboljsanje njegovog

zdravstvenog stanja. Zna se samo da u deo bolnice gde je Gavric smesten ne

moze da udje apsolutno niko. Posle informacija da je Raznatovic poznavao

glavnog ubicu i da njegov identitet mnogima nije nepoznat, o sudbini glavnog

operativca u likvidaciji ne zna se prakticno nista. Prorezimski mediji su

javili da je „istraga sada usmerena u pravcu rasvetljavanja motiva obracuna",

cime se ubistvu Raznatovica vec pripisuje odredjeni karakter, te da se „sa

sigurnoscu moze tvrditi da je rec o obracunu i ubistvu na mah". Isti mediji

tvrde da je, mada kazu kako je detalje iz istrage trenutno nemoguce

saopstavati jer bi se time ugrozila sama istraga, „teza o unapred

pripremljenoj likvidaciji odbacena".

 

"Danas", 19. januar

 

pise: Borka Pavicevic

 

Strah i sazaljenje

 

Pesma se zove "Dokaz". Eto jos jednog primera kako poetika, u nasem kljucu,

prethodi politici. Kome nije jasno sta se u Interkontinentalu dogodilo neka

pogleda spot o "mogucim zapletima bracnog trougla", umesto da se gradom sire

glasovi o tome kako je u stvari Arkan odigrao scenu, a i nadlezni zajedno sa

njim, kako bi negde u svetu, spasen od Haskog suda, a i svedocenja, ziveo na

miru, jer se tako zavrsava svaka bajka o hrabrim princevima koji, na kraju,

posle mnogih peripetija srecno zive ozenjeni lepim princezama. Ili, bez

obzira na opstu konstataciju da svako ko se maca lati od njega i strada,

vaznijim mi se cini zasto i kako je (i uz ciju pomoc) do maca doslo. Odnosno,

kako je uniforma postala privlacnija od civilnog odela, zapravo neophodna za

bajku i spotove. Nikada nisam u zivotu srela Arkana, niti mi je ikada nesto

poverljivo rekao. Ali, naravno da se mnogih stvari u vezi sa njim secam.

Njegova aktivnost svakako je uticala na zivote i agregatno stanje mnogih

ljudi. Secam se jednog telopa na televiziji u kome su se oci i jezik micale

unutar zaustavljenog kadra tigra. Strah je bio predeo u kome se se on kretao.

Strah je predeo koji nadalje crta njegova smrt. A strah izaziva sazaljenje.

Sta se da videti povodom toga. Da postoji jedan broj ljudi koji do te mere ne

podnose one druge da su skloni da se sazale nad slabijim u velikoj igri na

sve manjem prostoru, dakle u igri ciji zakoni ne dozvoljavaju vise igraca. I

drugo, da je sredina ovako isfrustrirana dugim ratnim radom odavno vec

prihvatila da je ovde samo mrtav covek dobar covek. Dakle, da je onaj ko

postaje zrtvom u jednom trenutku, posle mnogih zrtava koje su nastradele jer

nisu bile dzelati, taj u vezi sa kim mora da postoji nesto sto valja. Cim je

mrtav, cim je ubijen, cim je nastradao. Ta igra naravno ima smisla samo u

tome sto ce se onda ljudi pitati kako su i zasto bas oni zivi, i sta to oni

treba da urade i da ispune da i sami ne bi postali zrtva. To ima smisla u

pitanju jesam li ja kriv, zasto sam kriv, to jest zasto sam i kako ziv.

 

Ziv sam ako sam dobar, ako slusam, jeste da oni koji mnogo rizikuju mnogo i

dobijaju, ali zato mogu sve da izgube, mogu biti kaznjeni.

 

Najbolje je videti se sto manje, jer ako tako mocni, tako oraganizovani ljudi

nestaju, onda sta ostaje za mene maloga i nikakvoga, sta tek mogu meni da

urade, meni koji sam nezasticen, nepoznat, mali covek. Zato je najbolje nista

ne govoriti povodom svega toga, nemoj da te neko cuje, stvari postaju toliko

opasne, da ce mozda i vicevi nestati. Ljudi su odlazili na robije, ako ne

nesto gore, i zbog pricanja viceva. A sve to pocne tako jednostavno, lako. Na

primer pricom da treba biti junak u ratu, a ne u miru. Da je, na primer,

pravda na strani jaceg, da je sve dozvoljeno u ime viseg cilja, patriotskog,

da se oruzjem moze ono sto se ne moze mudroscu, da je vlast vlast ako je

neogranicena, da su drugi krivi za sve...

 

Ostalo, sve ostalo je cutnja, sve ono preko cega smo prosli sa

dostojanstvenom cutnjom, ili to nije bio nas problem, ili smo skloni

kompromisima da bi nesto dobili, nesto popravili, nesto postigli, imali vise,

bili uticajniji, iz ovih ili onog razloga, zbog dobra ili zla, zbog licne

stvari proglasene za visi interes, zbog preimenovanja stvari, zbog njihovog

uzurpiranja, zbog laznog svedocenja, zbog preteranog zaklinjanja, zbog izdaje

drugih ili samoga sebe, konacno, sve ostalo je cutanje, i nad mrtvima i nad

zivima. Ili misticna obasnjenja misterioznih stvari, nestvarnih, govorkanja,

nagadjanja, pravdanja, dokazivanja, neizlazenja iz kuce u vreme pomracenja

sunca, zavera, "ko stoji iza toga", sve postaje moguce onda kada se jednom

udje u nemoguce i neodrzivo. Kada geostrategija zameni demokratiju, drzava

drustvo, partija civilno drustvo, pojedinci narod. Onda ostaju strah i

sazaljenje. Za sebe i nad sobom.

 

"Blic", 21. januar

 

Svedocenje koje je objavio dnevnik „Frankfurtske vesti"

 

Ceca Raznatovic: Cetvorica na Arkana

 

BEOGRAD - Neposredno po ubistvu svog supruga, Svetlana Raznatovic je

ispricala „Frankfurtskim vestima" sta se dogodilo u subotu, u Hotelu

Interkontinental.

 

Prema pisanju ovog dnevnika, u hol hotela, gde je Arkan sedeo sa

prijateljima, dosla su cetvorica mladica, obucenih sportski, u trenerke i

patike. Prisli su Mandi i Zeljku i upitali da li na spratu radi „fitnes

sala". Ovi su im odgovorili da je u subotu posle podne sala zatvorena. Pre

toga su se sa njima pozdravili, sto ukazuje da su se poznavali. I dok su

dvojica produzila dalje, druga dvojica su pocela da pucaju.

 

„Ceca, skrhana bolom, pod jakim sedativima, ipak uspeva da po ko zna koji put

isprica pricu, priseti se prizora koji nikad nece zaboraviti. Od smrti je

bila udaljena pedesetak metara. Sa sestrom Lidijom otisla je u butik 'La

Frans' i tamo razgledala haljine. Odjednom, zacuo se rafal. Pojurila je ka

holu, gde je sa prijateljima Mandicem i Garicem, sedeo Zeljko, medjutim,

prodavacice su je zadrzale. Htele su da je sprece da uleti u vatru", pisu

„Frankfurtske vesti".

 

„Ceca se otrgla i dojurila do mesta krvoprolica. Zeljko je lezao u lokvi

krvi, a ona je sa sestrom Lidijom pocela da ga vuce ka izlazu. Niko od

prisutnih nije joj pritekao u pomoc. Interventna ekipa SUP-a Beograd stigla

je vrlo brzo, ali hitna pomoc ne. Pozvali su je sluzbenici 'La Fransa',

umesto zaposlenih u hotelu. Ceca je, onako krhka, jedva vukla supruga. Kad ga

je dovukla do jednih policijskih kola, tamo nisu hteli da ga prime, bez

odobrenja pretpostavljenog." Arkanovoj supruzi, prema njenom svedocenju, tada

pristize u pomoc gost koji je sedeo u „Braseriji" i njegovim BMW-om odlaze u

Urgentni centar.

 

„Ceca rukom sve vreme vadi Zeljku krv iz usta kako bi mu omogucila da dise.

Ne odvaja se od njega ni za tren u operacionoj sali. Ali, spasa nije bilo.

Zeljko joj umire na rukama. Ona tada pada preko njega u nesvest. Daju joj

infuziju, kako bi bila u stanju da se pridigne."

 

„U kuci Raznatovica kazu da je Ceca slutila neko zlo. Naime, prethodnu noc

sanjala je da joj ispadaju zubi. To u narodnom verovanju nagovestava smrt.

Vec duze vreme Ceca i prijatelji savetovali su Zeljka da bude oprezniji, da

se ne krece tako slobodno. On je takve primedbe podsmesljivo odbacivao. Cak

se smejao i na pomisao da bi ga na stadionu 'Obilica' neko mogao pogoditi iz

okolnih zgrada. Jednostavno, u svom gradu osecao se bezbedno. Isto kao i u

Interkontinentalu, hotelu u kojem je pre pet godina bila njegova i Cecina

svadba, gde su proslavljani decji rodjendani, trofeji Obilica, kao i nedavna

Cecina promocija", pise dnevnik, pozivajuci se na razgovor sa Raznatovicevom.

 

„Obezbedjenje kao da je zakazalo. Policija je reagovala samo kada je Lidija

sa poda digla Zeljkov pistolj, koji je ispao dok su ga vukle. Oni su se

obrusili na krhku devojku, koja je u soku htela da ponese ono sto je

pripadalo Zeljku", stoji u tekstu ovog dnevnika.

 

Uniforma sa prosidbe

 

„Supruga Raznatovica resila je da sahrana bude po pravoslavnom i vojnickom

obicaju. Obuci ce ga u uniformu, onu koju je nosio kada je pre pet godina

posao sa svatovima da je prosi u Zitoradju. Po srpskom obicaju, kovceg ce

biti u kuci, i odatle ce povorka krenuti ka Novom groblju", ispricala je

Raznatoviceva „Frankfurtskim vestima".

 

pise: V. T.

 

Novi detalji ubistva Zeljka Raznatovica Arkana u hotelu Interkontinental

 

U Beogradu uhapseni Jevtovic i Vujovic

 

BEOGRAD - Mada je veci deo javnosti s manje-vise opravdanim pesimizmom bio

uveren da ce ubica (ili vise njih) Zeljka Raznatovica, Milenka Mandica i

Dragana Garica ostati neotkriven, sve je izvesnije da beogradska

kriminalisticka policija u ovom trenutku vec zna skoro sve sto joj je

potrebno da u potpunosti rasvetli slucaj. Za razliku od sijaset

nerasvetljenih likvidacija koje su se u Beogradu dogodile tokom proteklih

desetak godina, ovaj put ce, kako sada cinjenice govore, policija imati cime

da se pohvali. Bar sto se svog dela posla tice. Pojedine informacije iz

policije, koja, ipak, uspesno cuva najvaznije detalje, kao i one dobijene od

dobro upucenih u zbivanja s druge strane zakona, juce su bile skoro identicne

- sumnjivi za saucesnistvo u ubistvu u Interkontinentalu su otkriveni i

uhapseni, a najverovatnije je „pod kontrolom" i sam ubica Raznatovica. Ovi

izvori ostavljaju samo malu rezervu u slucaju da ubica jos nije u policijskim

rukama, ali su ubedjeni da organi gonjenja veoma dobro znaju o kome je rec.

Ujedno, tvrdi se da istim podacima raspolazu i prijatelji pokojnog

Raznatovica. U Beogradu se sapatom uveliko spekulise s nekoliko imena, ali

niko pouzdano ne tvrdi da je potpuno siguran kako je ono koje pominju - bas

to.

 

Medjutim, „Blic" nezvanicno saznaje da su pored Dusana Gavrica, operisanog u

loznickoj bolnici, i kog policija revnosno cuva, istovremeno u Beogradu

uhapseni izvesni Branko Jevtovic i biznismen Dragan Vujovic. Poznanici

clanova porodice ove dvojice kazu da tokom prethodnog dana niko od rodbine

nije uspeo da dodje u kontakt sa uhapsenima. S druge strane, isti izvori

tvrde da Jevtovic, iako se nalazio u Interkontinentalu u vreme ubistva, nije

imao veze sa likvidacijom Raznatovica, Mandica i Garica, a da Vujovic niti je

bio na mestu zlocina, niti je na bilo koji nacin umesan u citav slucaj.

 

Za sam dogadjaj pomenuti izvori imaju svoju verziju. Naime, kako tvrde,

Gavric, rodom iz sela Trbusnica kod Loznice, bio je ne samo jedan od

saucesnika u ubistvu, vec, mozda, upravo covek koji je usmrtio Raznatovica.

To je, zasad, tesko proveriti, ali se ocekuje da bi policijsko saopstenje,

koje je najavljeno u narednih nekoliko dana, trebalo da pruzi odgovore na sva

pitanja.

 

Takodje se dobro zna da je policija u proteklih nekoliko dana na saslusanje

privela vise „starih poznanika", trazeci od njih odgovore na pitanja o

ubistvu, kao i o mrezi potencijalnih saucesnika. Nije poznato da li su neki

od njih zadrzani u pritvoru, jer u gradu, iako je ubistvo Raznatovica vec

danima tema broj jedan, vecina nije voljna glasno da govori o svojim

sumnjama, nagadjanjima, ili nejasnim saznanjima.

 

Sve pojedinosti likvidacije u holu Hotela Interkontinental, uglavnom, ni

posle pet dana nisu poznate, ali se u grubim crtama gotovo sa sigurnoscu moze

opisati kako se desilo ubistvo Zeljka Raznatovica Arkana, Milenka Mandica i

Dragana Garica.

 

Izvesno je to da je ubica u samom hotelu imao pomagaca, kao i da ih je ispred

hotelskog ulaza u automobilu kojim su pobegli cekao bar jos jedan saucesnik.

Pretpostavlja se da je pored njih trojice u pripremi ubistva ucestvovalo bar

jos nekoliko ljudi, ali se juce prvi put nezvanicno, mada takvu pricu ovih

dana forsiraju mediji bliski vlasti, pominje mala mogucnost ubistva „na mah".

Carsija, naravno, u to tesko moze da poveruje, jer dosadasnja iskustva u

ovakvim slucajevima kazuju da su ubistva bila pazljivo pripremana.

 

Prema informacijama koje se vise naziru nego cuju iz policijskih krugova,

Raznatovic je bio prava meta, dok su Mandic i Garic stradali zbog toga sto su

bili u drustvu sa Arkanom i, verovatno, pokusali da sprece napadace. Za sada,

medjutim, niko nije u stanju da odgovori na pitanje da li je medju sumnjivima

pronadjen, ako se ne radi „o mahu", mozda nalogodavac ubistva, odnosno da li

je moguce da se nesto sigurnije nasluti o motivu ubistva.

 

Prema svedocenjima nekih od zaposlenih u hotelu, napadaci su u

Interkontinentalu bili duze vreme, a u trenutku ubistva u holu se nalazilo

puno ljudi. Verodostojnost njihovih kazivanja o samom momentu ubistva je pod

velikim znakom pitanja, jer je vecina bila u soku. Zna se, medjutim, da je iz

hotela pobeglo vise ljudi, da je jedan bio ranjen, te da se najverovatnije

radi o Gavricu. Njega je, potom, automobilom s mesta ubistva odvezao

saucesnik.

 

SUP: Uhvacen ubica Raznatovica, Gavrica i Mandica

 

Beogradska policija je saopstila u subotu da je Zeljka Raznatovica Arkana,

Milenka Mandica i Dragana Garica ubio Dobrosav Gavric (23) iz sela Trbusnica,

opstina Loznica. Policija je saopstila da je uhapsila i dvojicu "pomagaca i

saucesnika" u trostrukom ubistvu: Dejana Pitulica (33) iz Beograda i Vujadina

Krstica (36) iz Malog Zvornika. Nacelnik Uprave kriminalisticke policije

Sekretarijata unutrasnjih poslova Beograda, pukovnik Milenko Ercic rekao je

na konferenciji za novinare je Gavric "bezbedan, na lecenju", dok su Pitulic

i Krstic u zatvoru i bice predati istraznom sudiji Okruznog suda u Beogradu.

Ercic je rekao da je "na zalost svih koji su zeleli da bude drugacije,

beogradska policija efikasno i u kratkom roku otkrila" izvrsioca krivicnog

dela ubistva u elitnom beogradskom hotelu i njegove pomagace. On je kazao da

se "nastavlja rad na razjasnjavanju drugih okolnosti". Prema nalazima

policije, u holu hotela "Interkontinental" oko 17,10 ispaljeno je vise

projektila iz vatrenog oruzja kalibra 9 milimetara, u pravcu ubijenih, dok su

sedeli u separeu hotela. Na licu mesta je ubijen Mandic, a Raznatovic i Garic

su zadobili teske telesne povrede od kojih su preminuli u Urgentnom centru,

gde su preneti. Kako je rekao nacelnik Odeljenja za suzbijanje krvnih i

seksualnih delikata beogradskog SUP-a, potpukovnik Miodrag Gutic, u pucnjavi

je teske telesne povrede zadobila posetilac hotela Ljiljana Albijanic.

Uvidjaj su odmah nakon pocinjenog krivicnog dela izvrsili dezurni istrazni

sudija, tuzilac i kriminalisticka policija SUP u Beogradu. Prema njegovim

recima, u vreme vrsenja uvidjaja nadjeno je "dosta materijalnih tragova", a

"definitifno je identifikovan Gavric kao pocinilac". Gavric je, kako je

saopsteno, bivsi policajac. Rodjen je 17. 3. 1976. godine u selu Trbusnica.

Zavrsio je Srednju skolu unutrasnjih poslova i od 1996. radio je kao

policajac u Policijskoj brigadi SUP-a Beograd. Od juna 1999. je na bolovanju,

i, prema recima Gutica, policija za to vreme "ima podatke da je bio angazovan

na poslovima obezbedjenja kod vidjenijih kriminalaca u Beogradu".

 

Kao "pomagaci i saucesnici" uhapseni su Pitulic i Krstic. Kako je saopsteno,

nakon ubistva, Pitulic je prihvatio Gavrica i svojim vozilom marke "golf"

prevezao do privatne ordinacije doktora Vasiljevica u Loznici, gde ih je

cekao Krstic, a zatim su ga po savetu doktora, odvezli u loznicku bolnicu.

Gavric je ranjen kada je u njegovom pravcu, nakon izvrsenog dela ubistva, dok

je napustao lice mesta, pucao jedan pripadnik Arkanovog obezbedjenja. Dejan

Pitulic je rodjen 31. 10. 1966. godine u Istoku. Zavrsio je Srednju skolu i

kurs za policajce. Radio je od 1989. godine kao policajac u Dezurnoj sluzbi

SUP u Beogradu. On je 5. juna 1999. isteran iz sluzbe zbog neodgovornog

ponasanja i pruzanja usluga obezbedjenja lica i objekata koji pripadaju

kriminalcima, rekao je Gutic i dodao da je u martu policija uhapsila Pitulica

i drzala ga tri dana u pritvoru upravo zbog pojasnjenja njegovog kontakta sa

kriminalcima. Vujadin Krstic je rodjen 1963. godine u Malom Zvorniku i ima

prebivaliste u Loznici. On je, kako je saopsteno, "od ranije poznat policiji

kao izvrsilac tezih krivicnih dela zbog kojih je i osudjivan". Na pitanje o

motivima ubistva, Ercic je odgovorio da policija ne govori o njima da se ne

bi remetila istraga i da ce motivi sigurno biti jasni, ali da je bitno da je

sam dogadjaj potekao iz kriminogene sredine. "Radi se o kriminalcima, bez

obzira na sve druge razne pretpostavke, insinuacije i manipulacije da se radi

o drzavi, policiji i drzavnom teroru, i bivsim policajcima", rekao je Ercic.

 

"Blic": Gavrica ce saslusati istrazni sudija

 

Dobrosavu Gavricu, osumnjicenom za ubistvo Zeljka Raznatovica Arkana i

dvojice njegovih pratilaca, odredjen je jednomesecni pritvor, a istrazni

sudija ce ga najverovatnije u utorak saslusti, pise beogradski dnevnik

"Blic". List dodaje da je jednomesecni pritvor odredjen i Dejanu Pitulicu i

Vujadinu Krsticu kojima se stavlja na teret da su ubici pomogli posle

izvrsenog krivicnog dela. Redakciji "Blica", kako se navodi, javilo se vise

policajaca koji su zeleli da ostanu ananonimni i koji su potvrdili zvanicne

policijske navode da je Gavric i ranije bio umesan u "cudne poslove. Isti

izvori, dodaje list, kazu, medjutim, da se Gavric i dalje nalazi na

evidenciji aktivnih pripadnika policije.

 

"Nije tacno da se radi o bivsem policajcu, mada je istina da je poslednjih

meseci na bolovanju. Dobrosav je aktivan policajac koji se vodi na dnevnoj

rasporednoj listi Druge cete Prvog bataljona policijske policijske brigade

SUP-a Beograd", kazao je "Blicu" jedan zastavnik u beogradskoj policiji.

Prema istom izvoru, Gavric je u jednom obracunu u Sapcu ili Loznici bio

ranjen i prosle godine. "Blic" jos navodi da i dalje nije jasno da li je i

koliko saucesnika Gavric imao u samom trenutnu ubistva i da Beogradom uveliko

kruze price da su glavni osumnjiceni za ucesce u ubistvu pobegli iz

Jugoslavije i da "podzemlje dobro zna njihov identitet". Zeljko Raznatovic

Arkan, Milenko Mandic i Dragan Garic ubijeni su 15. januara u beogradskom

hotelu "Interkontinental", a beogradska policija je u subotu, 22. januara,

saopstila da je Gavrica, Pitulica i Krstica uhapsila zbog tog zlocina. "Blic"

pise i da Gavricu kao osumnjicenom za trostruko ubistvo preti smrtna kazna, a

Pitulicu i Krsticu zatvorska kazna od jedne do 10 godina.

 

"Vreme", 22. januar

 

pise: Milos Vasic i ekipa novinara "Vremena"

 

Dosije Arkan

 

Kako je ubijen Zeljko Raznatovic Arkan - Kriminalna karijera uz drzavnu pomoc

- Ratni put i Haski tribunal: Od Vukovara do Banja Luke - Politika i biznis:

Ukrstanje i konflikt interesa

 

U subotu 15. januara, u 17:05 sati, u holu hotela "Interkontinental" u

Beogradu doslo je do pucnjave u kojoj je na licu mesta smrtno stradalo jedno

lice, Milenko Mandic zvani Manda, poslovni covek iz Beograda, dok su barem

dva lica tesko povredjena: Zeljko Raznatovic zvani Arkan, poslasticar iz

Beograda, i Dragan Garic, radnik Saveznog ministarstva unutrasnjih poslova.

Raznatovic i Garic preminuli su ubrzo u Urgentnom centru u Beogradu od

posledica zadobijenih povreda. Sudeci po izjavama ocevidaca, barem jedno

neidentifikovano lice otvorilo je vatru iz vatrenog oruzja na njih dok su

isli pored recepcije ka izlazu iz hotela. Pocinilac - ili pocinioci -

napustili su lice mesta u guzvi koja je nastala. Policija je blokirala lice

mesta, ali i Urgentni centar, i preduzela uobicajene radnje.

 

Tako je umro Zeljko Raznatovic Arkan.

 

Cim se vest prosirila - uz zbunjeno cutanje rezimskih i rezimu bliskih medija

- pocela su neizbezna nagadjanja. Jedni su se setili pokojnikovog vojevanja

po Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini od 1990. nadalje i krvavog traga koji je

za njim i njegovim vojnicima tamo ostao; drugi su ukazivali na pokojnikove

brojne i raznovrsne poslovne poduhvate u kojima je stao u tanjir mnogim

ljudima, od kojih su neki i opasni; treci su podsetili na niz zlocina sa

kojima je pokojnikovo ime bilo ovako ili onako povezano, u blizoj i daljoj

proslosti; cetvrti su pomenuli izjavu predsednika Republike Slobodana

Milosevica u jednom intervjuu pre neku godinu, da je Arkan "njegov najveci

neprijatelj", povezavsi to sa konfliktima interesa izmedju pokojnika i Marka

Milosevica, a na temu nekakvog monopola na uvoz tecnih goriva; peti kazu da

je Haski sud bio jako zainteresovan za pokojnikovu licnost i informacije

kojima je mogao raspolagati, pa i da je na tu temu bilo i nekih kontakata.

 

Stari i iskusni beogradski gangsteri, koji su svoje postovanja dostojne

godine docekali upravo zato sto su bili pametni, samo su slegli ramenima:

lepo oni godinama govore da ce se ovo desiti, da je coveku istekao rok

trajanja, da je davno trebalo da pretvori sve sto ima u gotovinu, pa makar i

po 50 pfeniga za marku, i da se ukloni negde gde Interpol i Hag ne zalaze i

gde se moze srecno ziveti do prirodne smrti krckajuci dva-tri miliona

maraka...

 

Pohlepa; pohlepa, sujeta i ambicija, kazu oni; uobicajeni uzrok smrti u tom

poslu. Svoju dugu i uspesnu karijeru u tom poslu Zeljko Raznatovic (1952,

Brezice, Slovenija) zapoceo je sa dna: kao klinac je krajem sezdesetih godina

otimao zenama tasne u Tasmajdanskom parku, a jurio ga je - kazu - mladjani

pozornik Radovan

 

Stojicic Badza, kome je to bio jedan od prvih sektora. Uhvacen u povratu,

mladi Zeljko 1969. dobija prvo tri godine, pa jos sest meseci u maloletnickom

zatvoru. Otac Veljko, pukovnik JNA, i majka Slavka nisu bili srecni zbog

toga; jos manje kada se Zeljko uputio u Evropu da tamo okusa lopovsku srecu.

Snazan, okretan i hrabar, nadaren specificnom pamecu za taj posao, krenuo je

u niz pljacki banaka i draguljarskih radnji po Italiji i severnoj Evropi. U

Svedskoj - koju je vazda voleo - ostao je zapamcen kao "razbojnik s ruzom":

usao bi u banku sa cvetom u ruci i pistoljem u drugoj i lepo zamolio

blagajnicu da mu isprazni novac u kesu; ostavio bi joj cvet i udaljio bi se.

Za samo cetiri meseca izvrsio je osamnaest pljacki u Svedskoj i digao nekih

87.000 kruna, poprilicne pare u to doba. Bio je veoma vest sa laznim

dokumentima i koristio je desetke laznih imena, od kojih je jedno, Arkan, sa

falsifikovanog turskog pasosa, ostalo. Kad mu je u Svedskoj prigustilo,

prelazi u Belgiju, gde odmah 1975. pada prilikom pokusaja pljacke i dobija

deset godina zatvora. Posle cetiri godine bezi iz zatvora, pljacka i dalje,

ali ga hapse u Holandiji, gde dobija sedam godina. Posle devet meseci bezi i

iz holandskog zatvora. Ponovo pada 1981. u Frankfurtu, ranjen prilikom

pljacke zlatarske radnje, ali bezi iz bolnice i vraca se u Jugoslaviju.

 

Novembra 1983. dolazi u Beogradu do incidenta koji baca sasvim drugacije

svetlo na Arkanovu buducu karijeru, ali i na deo prethodne. Dva neobavestena

milicionara iz Desete stanice milicije Palilula postavljaju Arkanu zasedu kod

njegove majke Slavke, u Ulici 27. marta, nije jasno zbog cega. Raznatovic ih

iznenadjuje, naoruzan sa dva revolvera kalibra 357 magnum; jednog ranjava na

licu mesta, a drugog nasred ulice gde ga je pristigao. Na njihovu srecu,

revolveri su bili punjeni municijom sa sacmom, mada je jedan od milicionara

trajno ostao invalid. Na Ulici 27. marta, u trenutku kad je Arkan ustrelio u

noge tog milicionara, na scenu slucajno nailazi patrola dezurne sluzbe SUP-a

Beograd i intervenise. Vodja patrole tvrdio je tada da je rec o "kolegi" koji

se uredno legitimisao sluzbenom legitimacijom Saveznog sekretarijata za

unutrasnje poslove... Dva dana kasnije Arkan je pusten iz pritvora, a nikakve

prijave nisu bile podnete. Tada je vise likova iz beogradskog podzemlja

izjavilo da je Arkan vec "godinama" radio kao saradnik Uprave za

jugoslovensku neprijateljsku emigraciju Sluzbe drzavne bezbednosti Saveznog

SUP-a. Njihovo tumacenje bilo je da je Arkanov otac Veljko, videvsi da ima

sina barabu, zamolio svog prijatelja Staneta Dolanca, tada saveznog sekretara

za unutrasnje poslove, da se zainteresuje za malog i zaposli ga nekako. Arkan

se, izgleda, uklopio u Dolancev dosta nekonvencionalni koncept borbe protiv

neprijateljske emigracije: to jest da ih je najbolje pobiti. Kasnije ce se za

Arkanom vuci legende o tome da je za racun Sluzbe pobio ove ili one, ali

nikakvih ozbiljnih indicija, a kamoli dokaza u tom pravcu nije bilo nikada.

Neki bivsi pripadnici te sluzbe dopustaju da je mladi Raznatovic cinio

kurirske, tehnicke i druge usluge u podrsci akcijama Sluzbe u inostranstvu,

ali da je bio daleko od najvaznijih poslova. Sam Arkan je lukavo odbijao da

potvrdi ili demantuje te price, sve tajanstveno se smeseci. Tada se on po

Beogradu motao u ruzicastom "kadilaku" s tamnim staklima, bio vidjan gde

treba i uopste hvatao ono mesto u drustvu na kome ce ga snaci smrt. U to doba

on stice obozavaoce u medijima i carsiji, koji ga se ovih dana nesto iznenada

ne secaju. Tada je on bio misteriozni heroj, neki lokalni Dzems Bond, sa

aurom tajnog agenta koji po belom svetu brani domovinu Jugoslaviju. Dva

naredna incidenta, medjutim, potvrdila su te price. Prvo je krajem 1983.

Arkan naneo tezu telesnu povredu jednom gradjaninu s kojim se posvadjao u

liftu zgrade gde je radila ilegalna kockarnica, u ulici Ive Lole Ribara:

udario ga je revolverom i slomio mu ruku. Beogradska policija, vec sita

Arkana zbog one pucnjave, podnela je krivicnu prijavu. Na sudjenju, upitan za

zanimanje, Zeljko Raznatovic kaze "radnik Saveznog SUP-a"; javna tuzba to

pobija, pa sudija trazi potvrdu iz SSUP-a. Odande stize demanti, ali Arkan

izvlaci dokument po kome je kredit za adaptaciju svoje kuce u Ljutice Bogdana

dobio upravo od Saveznog sekretarijata za unutrasnje poslove... Drugi

incident desio se uskoro u Svedskoj: januara 1984. dva svedska policajca

zaustavljaju sumnjivi "mercedes" sa cetiri putnika, a posle provale u

skladiste jedne robne kuce kod Geteborga; jedan od putnika, identifikovan kao

Zeljko Raznatovic, poteze pistolj i puca. Policajci su ranjeni, a ekipa ih je

jos i izgazila na zemlji i pobegla. Nekoliko dana kasnije nemacka policija

zaustavlja po poternici iz Svedske to isto vozilo na granici sa Austrijom i

hapsi Raznatovica. On je kasnije pusten pod nepoznatim okolnostima, ali se u

Beogradu smatralo da je rec bila o intervenciji Staneta Dolanca kod njegovih

nemackih kolega sa kojima je tada jos imao dobre odnose i saradnju. Arkan se

tada primiruje u Beogradu i vodi mirniji zivot, ne isticuci se u javnosti kao

ranije. Kazu da se tu i tamo kockao po principu ".357 je jaci od cetiri

keca". Kada se 1989. polako javlja politicki pluralizam, Arkan se upoznaje sa

ministrom unutrasnjih poslova Srbije Radmilom Bogdanovicem po zvezdaskoj

liniji. Zna se ciji je klub Zvezda bila i koliko je u carsiji znacilo biti

blizak njenoj upravi. Posto je Zvezdino navijacko pleme "Delije" bilo pocelo

da skrece po politickoj liniji u pravcu SPO-a i radikalstva, popularni

cica-Radmilo moli Arkana da tamo uvede red. On to i postize veoma brzo,

efikasnim metodama, u svom svojstvu vodje "Delija". U to vreme Arkan i

Radmilo Bogdanovic najbolji su prijatelji: ljube se i grle javno, na

utakmicama, izlaze zajedno. Arkanova zvezda raste. Otvara poslasticarnicu u

okviru svog imanja, na uglu Ljutice Bogdana i Sokobanjske, uz pomoc svojih

zvezdasa. Tada se pricalo da je iza poslasticarnice bila i mala privatna

kockarnica, specijalizovana za "sisanje ovaca". Prava prilika, medjutim,

otvara se 1990. kada Milosevicev rezim donosi odluku da organizuje oruzanu

pobunu Srba u Hrvatskoj. Za buduce ratove ljudi kao Arkan bili su kao

stvoreni. Tada nastaje i Srpska dobrovoljacka garda, formacija koju Arkan

osniva u najuzoj saradnji sa MUP-om Srbije i onim sto ce kasnije postati

poznato kao "vojna linija" Milosevicevog rezima. Tokom jednog izvidjanja u

Hrvatskoj, krajem novembra 1990, Arkana hapsi MUP Hrvatske.

 

U tom veoma cudnom incidentu ucestvovala je zanimljiva ekipa: Zeljko

Raznatovic Arkan, neki Dusan Bandic iz Beograda, neki Dusan Caric iz Dvora na

Uni i Zoran Stevanovic, lik iz beogradskog podzemlja. Ta ekipa vozila se

Arkanovim terenskim vozilom iz Knina ka Beogradu, ali nekako bas preko Dvora

na Uni, sto nije sasvim usput. U Dvoru na Uni, kasno uvece, oni su se vozali

okolo kao da su namerno hteli da budu primeceni. Konacno je naisla patrola

policije MUP-a Hrvatske i zaustavila ih. U vozilu su imali vise pistolja i

rucnih bombi, kao i automate "Heckler und Koch" MP-5K, dakle oruzje

zabranjeno za civile. Navodno je jedan od saputnika krenuo da potegne oruzje,

ali ga je Arkan sprecio i predao se vodji patrole Gojku Galijasu bez otpora.

Taj Galijas je poznat po tome sto se sredinom osamdesetih jedva izvukao od

optuzbe za ubistvo tokom zlostavljanja u sluzbi, ali je ostao u miliciji

(danas je policajac negde u Backoj). Kompletna ekipa predata je nadleznom

istraznom sudiji u Sisku, gde su saslusani. Tada - iz nekog razloga - Zagreb

preuzima slucaj i tu nastaje jedan tesko objasnjiv razvoj: Arkana i njegove -

uostalom za dalju pricu irelevantne - drugove tuze za pripremanje oruzane

pobune sa ciljem rusenja ustavnog poretka Republike Hrvatske, delo za koje je

bilo jasno da se ne moze dokazati, umesto da se zadrze na nosenju

nedozvoljenog oruzja, za sta sledi dve godine, pa da posle vide sta ce. Arkan

je vec bio poznat po pretecim antihrvatskim izjavama i slucaj je uzeo

povelike javne razmere; s druge strane, svedoci za optuzbu za rusenje

ustavnog poretka bili su vec tada i ostali do danas nedostupni hrvatskom

sudu: Mile Martic i njegovi. U zagrebackom okruznom zatvoru Remetinec, novom

i modernom, Arkan je imao televizor i sve udobnosti tokom trajanja istrage i

javnog pretresa, sve do kraja aprila 1991. U medjuvremenu su se Milosevic i

Tudjman nasli dva-tri puta, bio je 9. mart, kada je cica-Radmilo kukao sto mu

nema Arkana da smiri navijace, a Milosevic dosao do zakljucka da "ako ne

znamo da radimo i proizvodimo, znamo da se tucemo". Krajem aprila sud je

izrekao prvostepenu presudu i pustio osudjene na slobodu do pravosnaznosti,

jer su presude bile na manje od pet godina. Po Arkana je tada dosao privatni

avion iz Beograda i on se vratio da ga Zagreb vise nikada ne vidi, docekan

kao heroj. Danas Josip Boljkovac, nekadasnji ministar unutrasnjih poslova

Hrvatske, tvrdi da je Arkanovo pustanje ugovoreno izmedju Radmila Bogdanovica

i tadasnjeg njegovog hrvatskog kolege Josipa Manolica, a na osnovu dogovora

Milosevic-Tudjman; kaze i da je neko za Arkana platio jos i milion maraka.

Manolic to porice, ali se i u Beogradu i u Zagrebu veruje da je rec bila o

pogodbi. Tudjman je kasnije napadao sudiju Vladimira Vinju zato sto je ukinuo

pritvor Arkanu, a Vinja je kasnije isteran iz pravosudja, kao i zamenik

javnog tuzioca Anto Nobilo, koji je zastupao optuzbu; obojica su sada

advokati. Zoran Stevanovic, koji je tada za skupe pare kninskim Srbima

prodavao trofejno oruzje, ubijen je 1997. na stepenicama hotela "Metropol";

pocinilac nije otkriven. Srpska dobrovoljacka garda pojavljuje se na

istocnoslavonskom terenu, oko Tenje i u njoj, krajem jula 1991. Tu jedinicu,

kao i druge slicne, pogresno nazivaju "paravojnom formacijom", jer po Zakonu

o narodnoj odbrani SFRJ i po uputstvu Generalstaba iz jula 1991, svako ko

uzme oruzje u odbrani Jugoslavije ima se smatrati pripadnikom oruzanih snaga

SFRJ sa svim obavezama i pravima. Ubrzo se po Slavoniji, Baranji i Zapadnom

Sremu siri zastrasujuca fama o "Arkanovim tigrovima", potpomognuta kampanjom

Milosevicevih rezimskih medija s ove strane. Gledano sa cisto vojne strane,

Arkanove snage bile su pre svega psiholosko oruzje: ispred njih je isla

njihova zastrasujuca i uveliko zasluzena reputacija ubica i pljackasa; takve

niko ne voli da saceka u svom selu. Iz nedelje u nedelju polako su pristizali

izvestaji o sistematskom i industrijskom pljackanju bogatih slavonskih sela,

o sortiranju robe po vrsti, o kamionima koji prate jedinicu, odmah se krcaju

"ratnim plenom" i idu za Beograd. Vojni policajci koji su cuvali jedan most

preko Dunava secaju se da im je kroz kontrolnu tacku jedne noci projurio

Arkanov konvoj, ne obaziruci se na znak da stane; neko je pripucao na

kamione, a za njima je ostao trag od belog vina po putu... Vina opljackana

tada iz bogatih slavonskih i baranjskih podruma pila su se po boljim

beogradskim kafanama, a buvljaci su bili puni video rekordera, televizora,

bele tehnike i ostalog; o automobilima i da ne govorimo. Milosevicevo

obecanje slobodne pljacke, "ako ne umemo da radimo...", obistinilo se za

neke. Arkanovo nasmeseno decje lice zracilo je sa naslovnih strana. Danas

Arkanovi prijatelji tvrde kako je kroz obuku SDG-a proslo "deset hiljada

ljudi" itd.; pre ce biti da su oznake i zastave SDG-a bile pokazivane gde god

je trebalo ostaviti utisak i zastrasiti civilno stanovnistvo. Strucni izvori

procenjuju da Arkan nikada nije imao vise od par stotina ljudi pod svojom

komandom, niti mu je trebalo. Sto se komande i kontrole tice, bio je na

direktnoj vezi kod "vojne linije" MUP-a Srbije; dogovor je bio jednostavan:

usluga za uslugu; posao na terenu placan je povlasticom pljacke. Arkan je

svoje ljude drzao u gvozdenoj disciplini; sa takvima drugacije ne bi ni islo,

kad ih covek pogleda...

 

Posle kraceg odmora pocetkom 1992, Arkanovo jezgro SDG-a odlazi u martu na

polazni polozaj u blizini Sapca. Rat u Bosni je na vidiku. Dolazi do

incidenata sa lokalnim stanovnistvom, pa ih neko prijavljuje miliciji.

Patroli koja je dosla da intervenise pokazan je dokument sa potpisom gen.

Andrije Biorcevica, komandanta Novosadskog korpusa, u kome pise da je

Arkanova garda u stvari izvidnicka jedinica tog korpusa. Po Bosni se Arkan

nije zadrzao dugo, ali je to bilo ubedljivo. Prvo Zvornik, pa Bijeljina, pa

Brcko. Na svim tim mestima postupak je bio isti: zastrasivanje uverljivim

primerom, proterivanje nesrpskog stanovnistva, pljacka, obezbedjivanje

preuzimanja vlasti lokalnom SDS-u i idemo dalje. Tokom svojih bosanskih

operacija Arkanovi su ljudi posebnu paznju posvecivali postama, bankama,

opstinama i stanicama milicije. Sistematski su skupljani formulari, licne

karte, vozacke i saobracajne dozvole, oruzni listovi, pasosi, policijske

legitimacije, cekovne knjizice i karte i slicno - sve blanko i sa pratecim

pecatima. U Bijeljini Arkan izvodi jednu od svojih omiljenih reklamnih

predstava, ljubeci se sa Biljanom Plavsic, Ratkom Mladicem i Fikretom Abdicem

i izigravajuci velikodusnog spasioca nejaci i ratnika-viteza, dok njegovi

ljudi iza ugla tamane muslimansko stanovnistvo. Bijeljina je uzeta prakticno

bez otpora. U Brckom je bilo isto i jos gore, sudeci po pricama prezivelih i

svedoka.

 

Ubrzo potom Arkan i ekipa vracaju se u Erdut, gde su se uselili u vinariju u

starom dvorcu. Tamo ce ostati do 1995, u svojstvu specijalne jedinice MUP-a

Republike Srpske Krajine, baveci se uvozom deficitarnih roba (uglavnom

naftnih derivata) i krsenjem sankcija UN-a protiv SR Jugoslavije. Tokom

januarske ofanzive Hrvatske vojske 1993, SDG se pojavljuje u severnoj

Dalmaciji, ali neki izvori odande kazu da od toga nije bilo nikakve vajde:

uglavnom su se bavili uvodjenjem discipline i maltretiranjem lokalnih vojnika

Srpske vojske Krajine. Neko od Krajisnika cinicno je primetio da u Medku i

Lici nema vise sta da se opljacka...

 

U medjuvremenu se Arkan bacio u srbijansku politiku. Kao nezavisni kandidat

grupe gradjana ulazi u Skupstinu Srbije 1992, ali se tamo ponasa veoma

konstruktivno, na liniji SPS-a i ne ljulja camac. Za izbore u decembru 1993,

Arkan na brzinu osniva Stranku srpskog jedinstva i krece u spektakularnu

predizbornu kampanju, sve grdeci Seselja i radikale na sva usta. Tokom

kampanje, Arkana podrzavaju njegova buduca zena Ceca Velickovic i impresivna

ekipa turbo-folk pevaca i pevacica; mitinzi se ore od tehnocirilice, trose se

milioni maraka prilozenih na osnovu "ponude koja se ne odbija", ali to ne

vredi nista: Stranka srpskog jedinstva nije dobila nijedno poslanicko mesto.

SSJ se pridruzila gomili nepostojecih politickih stranaka i organizacija,

koje rezimu sluze samo kad treba da objave narucena "reagovanja" u drzavnim

medijima.

 

Arkan se onda okrenuo drugim stvarima. Posle Dejtonskih sporazuma raspustio

je gardu i postao civil, mada se ponekad vozio okolo u terenskim vozilima sa

milicijskim tablicama i plavim svetlom. Svoju kucu u Ljutice Bogdana dogradio

je sa jos dva sprata "Voji Seselju za inat", kako je rekao; kuca je jedna od

najruznijih i najbolje cuvanih u gradu; niko ne sme da potegne foto-aparat ni

na puskomet. Kako se Kosovo polako zagrevalo, Arkan se jos 1993. infiltrirao

i tamo: otvarao je pekare, njegovi ljudi napunili su hotel "Grand" i

skupljali reket na lokalnim trzistima. "Komandant" je davao patriotske

izjave, u predizbornoj kampanji se slikao sa Albancima i uzeo je pod svoje

fudbalski klub Pristina, koji je doveo odmah u prvu ligu. Kako je oruzana

pobuna na Kosovu eskalirala, tako je i Arkan polako povlacio svoje

investicije i ljude odande. Uprkos nekim pricama i uprkos patriotskim

zaklinjanjima, ni Arkan, ni njegova jedinica nisu ucestvovali u ratu na

Kosovu (osim pojedinaca koji su policajci u civilu, pa su ratovali u tom

svojstvu). Sa Cecom Velickovic ozenio se spektakularno: bila je to svadba

veka u Beogradu. Tokom svadbe promenio je vise kostima, od kojih je

najneukusniji bio uniforma srbijanskog vojvode iz Prvog svetskog rata, sa sve

sabljom, njegov omiljeni reklamni trik. Pucalo se, zdralo i pilo, a dosao je

svako ko u

 

Beogradu misli da je neko. Nije bilo higijenski za bilo kog novokomponovanog

"bizmismena" da se ne pojavi sa dostojnim poklonom ako je bio pozvan. Arkan

se tako konacno uzdigao do drustvenog ugleda i statusa i etablirao se u novoj

beogradskoj carsiji skrojenoj po sistemu vrednosti "Pink civilizacije". Svoje

poslovne interese u estradnoj industriji uspostavio je na vreme; tokom 1993.

njegovi su ljudi po Knez-Mihailovoj uverljivo objasnjavali prodavcima

piratskih kaseta da se uklone sa trzista. Iz Slavonije je izvezao odredjene

kolicine najbolje hrastovine "u deljaka" sa jednim julovskim industrijalcem;

do povlacenja iz Erduta obogatio se svercom tecnih goriva, otvarajuci

benzinske pumpe, ali i svercom cigareta.

 

Uvek je imao smisla za deficitarne robe: cega je falilo, Arkan je nabavljao.

Carina i policija nisu ga zanimale, a ni on njih; inflacija ga je usrecila

jer je imao svoje dilere na ulici. Propast piramidalnih stednji nije ga

pogodila, naprotiv: iz "Dafiment" banke podigao je 350.000 maraka. Uzgred,

covek koji je ubijen pored njega Milenko Mandic radio je u obezbedjenju te

iste "Dafiment" banke i bio je jedan od onih koji su mogli da vam izvuku ulog

pod odredjenim uslovima, razume se. Arkan je preuzeo i neke medijske

pozicije: radio "Pingvin" i televiziju "Palma plus" u Jagodini, gde je i

formalno srediste njegove stranke SSJ. Posle nerasvetljenog atentata na

Radojicu Nikcevica, zanimljivog poslovnog coveka, Arkanov prijatelj i ortak

Djovani di Stefano preuzeo je Nikceviceve poslove (Di Stefano je sada u

zatvoru u Rimu i ceka na izrucenje Velikoj Britaniji). Ni nekretnina nije

falilo: izvestan deo najboljeg poslovnog prostora u Cumicevom sokacetu i jos

neki lokali po gradu u vlasnistvu su Zeljka Raznatovica ili njegovih

zastupnika (frontmena).

 

Vreme je prolazilo, sankcije su pritiskale, a trzista su se smanjivala: mala

bara, mnogo krokodila... U Beogradu se u poslednje vreme pricalo kako je

Arkan poceo da se interesuje za zaokruzivanje monopola na uvoz tecnih goriva;

kako sitni uvoznici na granici dobijaju "ponude koje se ne mogu odbiti":

dodju ozbiljni ljudi, pitaju koliko je platio cisternu, isplate ga i kazu mu

da je slobodan. Problem je, kako se prica, da je Arkan na taj nacin zgazio u

tanjir nekim drugim ozbiljnim ljudima, jer je maloprodaja svercovanog goriva

posao izuzetno lukrativan. Pominju se imena koja nisu za stampu, kao i

politicke stranke koje se u poslednje vreme ubrzano poslovno konsoliduju,

koristeci stanje.

 

Ni estradna bara nije bila bolja: prica se da je firma "Grand productions", u

vlasnistvu Lepe Brene i Bobe Zivojinovica, bila pod pritiskom pa je unajmila

jednog surcinskog "poslovnog coveka", nekog Sijana, da je zastiti od reketa,

a njega ubilo pre par meseci, dok je studio firme nekako izgoreo. Po gradu se

sada prica da je inace nezgodna surcinska mafija bila jako uvredjena na

Arkana i sumnjicila ga za ubistvo Sijana. Surcinski ugao pojavio se,

uostalom, u prici oko atentata na Arkana ubrzo: navodno je jedan od

atentatora ili pomagaca bio ranjen u pucnjavi i lezi u nesvesti u Urgentnom

centru, gde su ga ortaci dovezli, i navodno je pripadnik te grupacije, covek

sa nadimkom "Limun". U Surcinu kazu da je to mogla biti slucajnost, da su se

ljudi sreli u "Interkontinentalu", ali ostaje i dalje nejasno kako bi Arkan

prijateljski pozdravio nekoga za koga zna da mu nije naklonjen, kao sto se

prica za "Limunovu" ulogu u samom dogadjaju. U Surcinu ne veruju da je

"Limun" umesan u to, jer to jednostavno nije verovatno: niko od njih ne bi se

kacio sa Arkanom samo zbog neke estradne gluposti, pa makar i Lepa Brena bila

u pitanju. Stvar se naknadno iskomplikovala i vest da ima jos jedan ranjenik,

cak u Loznici, koji bi bio umesan u tu pucnjavu, neki Dusan Gavric, za koga

kazu da je bio pripadnik Arkanove SDG.

 

Sto se politickog konteksta tice, americka kablovska mreza MSNBC javila je u

julu mesecu da je 25. juna 1999. belgijski advokat Pjer Some kontaktirao

tuzilastvo u Briselu sa Arkanovom navodnom ponudom da se preda. Tada je vec

objavljeno da protiv Zeljka Raznatovica postoji optuznica Haskog tribunala.

Moze se pretpostaviti da je Arkan igrao na belgijsku poternicu koja za njim

postoji za neka manja krivicna dela, pa da bi se onda pogadjao sa Hagom. Do

kontakta nije doslo iz razloga koji nisu dovoljno jasni: da navodno

Belgijanci nisu mogli da na vreme uspostave kontakt sa Hagom, da je haska

poternica bila na engleskom, pa nije vazila u Belgiji, da Interpol nije

Belgiji poslao svoju poternicu za Arkanom i vec tako. Stvar je bila legla,

ali se procula okolo, pa valjda odatle poticu price o Arkanovoj ponudi Hagu

da pregovara o imunitetu ili laksoj kazni u zamenu za informacije koje sud

zanimaju.

 

Druga karakteristika politickog konteksta u kome je Arkan ubijen malo je

sira: pokojnik je uspeo da izgradi jedan poslovno-paravojni disciplinovani i

efikasni sistem; medju svojima je imao harizmu, a medju drugima

strahopostovanje; bio je politicki realista i - gotovo izvesno - svojim

ulicnim gangsterskim njuhom shvatao da sve ovo nece dobro svrsiti. Imao je

vise nego dobre privatne kontakte medju policijom, vojskom, podzemljem,

carinom, vladajucim aparatom. Oni koji - u vlasti ili inace - misle da je u

Srbiji vec godinama otvoren konkurs za Crnu ruku stavljali su Arkana visoko

na top-listu mogucih kandidata upravo iz tih razloga. Spekulisalo se na temu

je li ili nije Arkan dovoljno ojacao da izmakne kontroli, pogotovo sada kada

su iz Sluzbe uklonjeni Radovan Stojicic Badza (ubijen), Jovica Stanisic

(smenjen) i Franko Simatovic (marginalizovan) i kada novo rukovodstvo pocinje

iznova u najosetljivijim segmentima.

 

Da sa atentatom na Zeljka Raznatovica Arkana nije nista jasno, vidi se i iz

ponasanja vlasti. Vladajuce stranke SPS, SRS i JUL odbile su da slucaj

komentarisu. Zivko Soklovacki iz JUL-a uhvacen da nesto kaze, triput je

ponovio da ga to "ne zanima". RTS je sluzbouljudno preneo zvanicnu izjavu

istraznog sudije i nista vise. Zato se "Politika", doduse sa malim

zakasnjenjem, upustila u raznorazne spekulacije iz svojih narocitih izvora.

 

Svake dnevne novine imaju svoju verziju dogadjaja; odjednom se pojavljuju

nekakvi ranjeni ucesnici ili svedoci dogadjaja; policija mudro cuti, kao i u

svim dosadasnjim atentatima ove vrste. Stice se utisak da se doziranjem i

pustanjem informacija, teorija i spekulacija oko ovog atentata gradi dimna

zavesa s namerom da se stvori utisak kako je rec o banalnom kriminalnom

obracunu raznih carsijskih likova. Zanimljivo je da su se uobicajene ogromne

citulje, znak postovanja gangsterske etikecije u Beogradu, u Arkanovom

slucaju pojavile sa malim zakasnjenjem; kao da se malo sacekalo da se vidi

sta je sad ovo i valja li se isticati pre nego sto znamo o cemu je zapravo

rec. Prve stidljive citulje javljaju se u ponedeljak (ranije nije ni moglo),

da bi u utorak i sredu izasli hektari citulja u "Politici". Komemoracija i

pogreb pomereni su za 24 sata posle objavljene najave; kao da neko nije bio

siguran ko ce i hoce li doci. Stranka srpskog jedinstva bila je toliko

iznenadjena da niko nije umeo da kaze nista novinarima koji su se javljali;

kao da ta stranka i ne postoji, osim adrese u Jagodini.

 

Cica-Radmilo Bogdanovic, upitan za komentar, rekao je nesto zanimljivo:

otprilike da u ovoj zemlji ima sud i zakon i da nije u redu da se ljudi tako

ubijaju. Ostavio je utisak da mu je svega toga vec dosta i treba mu verovati:

on je ipak policajac stare skole, kad se razlikovalo ispravno od pogresnog.

 

Rezimu je trebalo cetiri dana da smisli sta ce reci: u sredu je Goran Matic

izjavio kako nije rec o drzavnom terorizmu nego je "Arkana ubila crnogorska

mafija koja hoce da zauzme Beograd", a da je on uostalom bio obican

kriminalac i sta sad tu. Tako se JUL preko pokojnog Arkana pocesao tamo gde

ga najvise svrbi - po obicaju: opozicija i Crna Gora. Zoran Djindjic se

takodje pocesao, ali u intervjuu njujorskom "Tajmsu": izjavio je kako mu je

njegov prijatelj Arkan poverio kako mu je Mira Markovic "nudila i novac" da

bi sa svojom gardom razjurio demonstracije tokom zimskog protesta 1996-1997,

a da je on, kao, odbio. Osim toga, Djindjic tvrdi da ga je pokojnik upozorio

da mu rade o glavi, pa se zato i uklonio u Crnu Goru za vreme bombardovanja.

 

U sredu je u Domu sindikata u Beogradu Stranka srpskog jedinstva iz Jagodine

odrzala komemoraciju za Zeljka Raznatovica. Komemoracija je zavrsena

skandalom. Pri kraju govora Bozidara Pelevica, predsednika SSJ i Kik boks

saveza Jugoslavije i, kako je predstavljen, "djenerala Srpske dobrovoljacke

garde", dok je pravio dramsku pauzu, iz dna sale se zacuo muski glas: "Je l'

mogu ja nesto da dodam?" Potom je ustao omanji muskarac koji se predstavio

kao Zoran Radovic, "brat Amfilohija Radovica i surak Voje Kostunice". Taman

je Radovic zapoceo pricu o tome kako je, valjda kao lekar i "clan SSJ od

1994. godine", spasao Arkanovog rodjaka Zorana Raznatovica, kada je Svetlana

Raznatovic ustala i zaputila se ka izlazu. Sa njom je skoro potrcalo zbunjeno

obezbedjenje, da bi potom svi prisutni napustili salu iako je bilo najavljeno

da ce posle Pelevica govoriti jos tri govornika, medju njima i Raznatovicev

najstariji sin Mihailo.

 

Sala Doma sindikata bila je puna, ukljucujuci i balkon. U gledalistu su

primeceni Momir Vojvodic, savezni poslanik crnogorske Srpske narodne stranke,

Vuk Bojovic, direktor Beogradskog zoo vrta, pevaci narodne muzike Zoran

Kalezic i Aleksandar Ilic, desetak invalida od kojih su neki bili u

uniformama sa oznakama SDG-a i stotinak momaka obucenih u trenerke fudbalskog

kluba Obilic. Skup je zvanicno poceo ulaskom Svetlane Raznatovic, obucene u

dugacak crni kaput, u salu. Tada su svi prisutni ustali. Oko Cece, koja je

sela u prvi red, i njenog obezbedjenja smesta se stvorio kordon od nekoliko

desetina kamermana i fotoreportera. Vecina njih se popela na binu i snimala

udovicu, ne pokazujuci zelju da prestane. Razisli su se tek kada ih je

spikerka pozvala da "pokazu malo postovanja", a obezbedjenje odlucno odguralo

od bine, u krajeve sale. Potom se na binu popeo Bozidar Pelevic, koji se pred

velikom fotografijom Zeljka Raznatovica tri put prekrstio i tri puta poljubio

sliku u obraze. On je govorio o tri aspekta licnosti pokojnog Raznatovica:

ratnickom ("oslobadjanje" Bijeljine i Zvornika, "spasavanje" Banjaluke

zajedno sa generalom Momirom Talicem...), sportskom ("Delije", FK Pristina,

FK Obilic, kik boks) i humanitarnom (fond "Trece dete", obezbedjivanje 36

stanova i 40 nadgrobnih spomenika za porodice 51 poginulog i 393 tesko

ranjena pripadnika SDG-a). Pelevic je prekorio novinare koji nikada nisu

pisali o cinjenici da je Raznatovic diplomirao na Fakultetu za menadzment i

Visoj trenerskoj skoli - smer fudbal. Taman se Pelevic upustio u pricu o tome

kako je Raznatovic bio "najnezniji otac, suprug i sin kojeg je ikada upoznao,

koji je prekidao razgovore sa clanovima poslanickog kluba SSJ, jer je morao

da ide kuci i kupa decu", kada je bio prekinut Radovicevom upadicom. Jedno od

zanimljivijih pitanja u postarkanovom periodu odnosi se na naslednu masu,

kako bi to pravnici rekli. Nasledna masa obuhvatila bi ne samo pokojnikovu

imovinu vec i niz njegovih udela, ugradnji, investicija, provizija i tekucih

poslova. Na tom planu ocekuju se razne komplikacije i zapleti koji ce nastati

tokom prilagodjavanja spojenih posuda Arkanovog poslovnog carstva.

 

Na svaki nacin, za Zeljkom Raznatovicem Arkanom ostace velika rupa u

policijsko-vojno-drzavnom, poslovnom, kriminalnom, estradnom i sportskom

establismentu Srbije. Popunjavanje tih rupa moglo bi biti dugo, dramaticno i

bolno.

 

A na majku svih pitanja - a ko je ubio Arkana - postoji za sada samo jedan

pouzdan odgovor: isti takvi kao i on.

 

"Vreme", 5. februar

 

pise: Dragan Todorovic

 

Na licu mesta: Loznica kao "kriminogena sredina"

 

Snajperisti, policija i autobus "Obilica"

 

Onog dana kada je ubijen Arkan, Dobroslav Gavric, osumnjicen da je potegao

obarac, telefonirao je kuci oko sesnaest sati, kaze za "Vreme" njegov otac

Milorad. Trazio je da mu majka pripremi otpusnu listu iz bolnice zbog

ranjavanja u koleno i veceru

 

Do rata, onog u kom Srbija nije ucestvovala, za podrinjsku Loznicu se znalo

po gigantu "Viskozi", fabrici celuloze koja i danas zna da "proradi" u vreme

kongresa ili izbora. Od rata se za Loznicu zna kao za granicno mesto - tu je

granicni prelaz Sepak na Drini - u kome zivot ima svojih prednosti. Od

granice svi imaju vajde. Ali i u tome postoje pravila. Proslo je vreme

"improvizacije" kad je i onaj ko nikad nije seo za volan "nabavljao" kola u

Bosni; ovuda je isao i glavni "put golfova", zbog cega je stradao tadasnji

sef policije. Danas je svakom dozvoljeno da prenese gajbu piva, kantu

benzina, sve preko toga radi se sa "dozvolom", policije i onih koji je

kontrolisu. Javna je tajna da iza velikih poslova koji se valjaju preko

Loznice stoje ljudi iz vrha partije i drzave, ili oni koji imaju veze u vrhu

partije i drzave. Zahvaljujuci tome ovde je sve stabilno, pa i politicka

situacija. Narod je kupljen drzavnim tolerisanjem sitnog kriminala,

socijalisti vladaju, julovci, kao i svuda, sve vise grizu u kolac, radikali

se sve manje drekenjaju. Opstu stabilnost - desi se, otuda ubistva,

eksplozije - napada mladji, ratni narastaj koji bi na precac da dodje do

onoga sto misli da mu pripada. Kad se to desi, drzava zna da bude pravna. I

zivot taljiga, bez velikih oscilacija, humanitarna pomoc na ulici, za one

koji bi jos, izazov Drine na nekoliko stotina metara. Drzava je tu da odredi

meru, uostalom to joj je, kazu, i pos'o. Ako ima istine u Dodikovim recima da

je Loznica centar iz koga razne sluzbe destabilizuju Republiku Srpsku - posla

preko glave.

 

STIG'O "OBILIC": Kad ono puce glas da je ubijen Zeljko Raznatovic Arkan, pa

jos i da su Loznicani imali udela u tome, to bas i nije prijalo. Nije moglo

da se ne veruje - oko bolnice policija, ne mozes kod doktora bez licne karte,

na krovovima snajperisti, iako je ovo pogranicna zona, policije svuda, i to

naoruzane, preko svake mere. Bilo i raznih automobila plavih tablica, i

dzipova beogradskih registracija, jos kad rekose da je vidjen autobus

"Obilica", pun, mnogi pomislise da je dosao sudnji dan. Stariji nisu nigde

izlazili bez preke potrebe; suprotno, mlade niko nije mogao zaustaviti.

Kafici puniji no ikad, i njima se dogodila velika zvaka, osumnjicene su svi

znali, prisecali se i onoga sto je bilo, i sto nije.

 

Loznica, nesto iza podneva, kafe-picerija u centru. Retki gosti, "sta ima",

mobilni, prva kafa, sta je bilo nocas. Sagovornik, pokazujuci osobe za

sankom, kaze ovde je svaki drugi kriminalac. Pored sverca, glavni posao je

kradja automobila po Srbiji i prodaja u Bosni. Taj Dobroslav Gavric, za koga

je policija saopstila da je upucao Arkana, pobenavio je u poslednje vreme.

Skolski drugovi kazu da je bio okej, ali eto. U poslednje vreme vidjan da

radi u civilu, iako vele da je bio uniformisan, pa na bolovanju. Proletos

prebio neke momke na autobuskoj stanici, pisu novine da je za Loznicane

postao heroj, u stvari izvadio legitimaciju i u prisustvu uniformisanog

policajca lemao ljude. Mali post'o prgav. U trscanskom kaficu "Belami", gde

je kazu ranjen u nogu, jednom prilikom iz pistolja izreset'o sve prekidace,

pric'o da ce, ako dozivi tridesetu, kupiti pola Loznice. Ma kakvo bolovanje,

prica se da je bio u specijalnoj jedinici policije, sa onim batinasima za

rasturanje demonstranata...

 

Za Vula Krstica, za koga vele da je osudjivan, te da je bio saucesnik

Gavricu, sto ga je odveo u bolnicu, valjda tako, kaze sagovornik, svi u

Loznici se slazu da je bio laf. Znalo se da nije "cist", ali covek znao da se

ponasa. Ako si i kriminalac, "legalizujes" se kao takav, i nema problema,

 

ljudi te postuju. Vuletova zena kaze da je to popodne bio u Loznici, moguce

da je pomogao da se Gavric prebaci u bolnicu, kad je ortoped Vasiljevic

zakljucio da u svojoj privatnoj ordinaciji ne moze sanirati prostrelnu ranu.

Krstic jedno vreme drzao prodavnicu polovne garderobe, inace se

specijalizov'o za obezbedjenje ugostiteljskih objekata u okolini. To se zove

kafe-bar, vikendom se tu srga omladina, i do sabajle arli uz pevaljke i

narodnu muziku. Radio u takvom kafe-baru "Belami" u Trsicu. Ma covek na

mestu...

 

Izlazimo iz picerije, preko puta jos jedna kafe-picerija, ali nekako

impozantna. Cetvrtasta spratna zgrada oblozena belim mermerom, na vr'u

zatvoren bazen. Saznajemo da vlasnik drzi pumpe, terminale sa gorivom... Tu

svracaju parajlije, policajci, Bosanci, vidjan i mali Gavric. Dok kolima

idemo ka Gavricevoj kuci u Trbusnici, naselju prema Banji Koviljaci,

prolazimo kroz "Gradiliste", radnicko naselje radnika "Viskoze", iz koga su i

Krstic i novi lik iz ove policijske price Milan Djuricic Miki, za kojim je

raspisana poternica. Policija je otkrila da su u posao ubistva Arkana umesani

i Miki i Gagi. Gagi nije odavde, ali se pretpostavlja da su on i Miki preko

reke stigli cak do Skandinavije. Sagovornik kaze da u "Gradiliste" policija

ne svraca, odavde je svaki drugi u zatvoru. Licno nesto ne veruje u zvanicne

rezultate policijske istrage, pita zasto Gavric, kad je vec bio u Loznici,

nije preko Drine prebacen u Republiku Srpsku, pa ovi iz "Gradilista" drze sve

"linije" preko reke.

 

DETE SE JAVILO: Trbusnica do "Gradilista", niz kuca uz put. Drzeci se

uputstava dobijenih od mestana, stajemo. Bas se pojavi pritkasta zena

"izakuce", pitamo za Gavricevu kucu. Sva u poslu, bojazljiva, k'o da apsimo,

da pitamo na drugom mestu. Iz kuce izlazi starija, sitna, u uniformu

policajca umotana prilika. Pitamo je l' rezerva, jok, sin mu policajac. Sam

prica, isprekidano, pokazuje rukom, tamo je, tu su roditelji. Bilo policije,

jasta...

 

Preko puta spratna kuca, niska ograda, u otvorenoj garazi starija " skoda".

Samo sto otvorismo kapiju "izakuce" ispade covek srednjih godina, srednjeg

rasta, u zelenkastom radnom odelu. Rekosmo ko smo, sam ce: "Nikakve veze nema

s mojim detetom, moje dete se tog dana javilo oko cetiri sata da mu keva

pripremi otpusnu listu od kolena i klopu, kaze, u putu sam. Uvece, oko dvaes'

do jedanaes', jave mi da je dete u bolnici, operisan, nista drugo ja ljudi ne

znam"... Otac Gavricev, Milorad, sina je video ono vece kad su ga operisali,

i sutradan ujutru, pa u bolnici, posle nisu dali, pa policija, nista vise,

niti zna gde je, ni kako je, nema pojma. Zna samo da je dobro, "kazu da je

dobro i zdravo, i da se ne sekiraju, sad, kako je, oci dok ne vide, znas kako

je"... Sta moze, moli se Bogu za zdravlje, nema sta drugo, "njegovo dete nema

nikakve veze, cekali ga da dodje na veceru"... Javili, otis'o u bolnicu,

rekli da je ranjen i da je dobro, dete ga videlo kroz maglu, otad nista,

javljaju da je dobro, pa policija javlja iz Beograda gde da ide kad ne zna

gde je, zvali, rekli da se ne sekiraju... Mali bio u brigadi, tako zovu,

brigada, nosio uniformu, donosio ves na pranje. Kome policija opkoljavala

kucu, niko nista ljudi, sve su to price, nit' ih je ko cuv'o, nit je ko

uznemirav'o, nista, nista... Da ga fotografisemo, nemojte molim vas, nema

veze njegovo dete, moli se Bogu...

 

U povratku svracamo u "Gradiliste", tipske posleratne jednospratne oguljene

zgrade, niz drvenih supa, iza dimnjaci "Viskoze"... Tri bifea jedan do

drugog. U jednom od njih nekoliko stolova, gola sijalica, na crvenom stitu

cetiri ocila, "cirilica" sa lokalne radio stanice... Za jednim od astala

kartarosi, vice se rakija, konobar tek presao dvadesetu. Gavric mu drug,

"sumnja u verziju", eto i otac mu Milorad zivotom garantuje da nije. Svaka

cast Arkanu, uspesan covek, ali svi su ovde na strani ovog decka.

Neizvodljivo je da je on ali, ko zna, najpametnije je cutati. Arkan ima dosta

prijatelja i na "Gradilistu", eto, tu gde smo mi, sedeo Lale, javili mu da je

Arkan poginuo, u mobilni rek'o "jedi govna". A Lale bio u "tigrovima", bas

doter'o brod od Arkana. Konobaru nije jasno da tako mocan covek pogine k'o

bednik, ali sve je moguce, najbolje je cutati. I oni od kartaskog stola, sa

natucenim kacketima, okrecu glave, najbolje je cutati. A bas smo hteli da

pitamo za Mikija.

 

U povratku, komentarisuci prethodne slike, sagovornik kaze da je sve to

sirotinja iz "Viskoze". Ocevi bez posla, deca, stasala u stabilnoj

ratno-granicnoj situaciji, shvatila "filozofiju zivota", vecina u policiji

ili kriminalu, videli momci sta se radi, da nijedan posao, bez dila ta dva

oslonca rezima, ne prolazi.

 

Preko reke

 

U Republici Srpskoj, u Bijeljini i Zvorniku, znaju za momke sa liste koje je

predstavila policija. Vele da su to momci koji su samo "kontaktirali sa

kriminalom", jajare koje su malo tukle i reketirale, nista vise od toga. Zato

je moguce i da ima istine u policijskim saopstenjima: neko jaci, a takvih ima

u Loznici, ne bi udario na Arkana. A Arkan preko reke postovan, zna se sta je

uradio u Bijeljini i Zvorniku, svojim akcijama sprecio vece zrtve, bio ziva,

sad mrtva legenda. U prilog ugledu koji je Arkan imao medju prekodrinskim

Srbima navode i da je na vest o Arkanovoj smrti medju Muslimanima u Tuzli i

Sarajevu nastalo opste veselje.

 

"Novosti": Skole organizovao ubistvo Arkana

 

Ubistvo Zeljka Raznatovica Arkana isplanirao je i organizovao Zoran Uskokovic

Skole iz Beograda, tvrde "Vecernje novosti", pozivajuci se na izvore bliske

istrazi. Uskokovic, koji je "dobro poznat u beogradskom podzemlju", bio je ,

prema recima izvora "Novosti", "zaduzen za tehnicku organizaciju egzekucije"

Raznatovica. "Uskokovic je, kako se pretpostavlja, pobegao iz zemlje, zajedno

sa dvojicom mladica za kojima je policija raspisala poternice - Draganom

Nikolicem Gagijem i Milanom Djuricicem Mikijem", pisu "Novosti". List navodi

da jos nije potpuno jasno "koja je tacno bila Skoletova uloga i da li on sve

isplanirao po necijem nalogu".