Djindjic :
Drzavom vladaju kriminal, korupcija
i
bezakonje. Obican svet ne moze da zivi od svoje plate, koja je
prosecno 80
maraka, mafija i kriminalci grcaju u bogatstvu. Dok
jedan
obican decko ili devojcica, ciji su roditelji obicni
nastavnici,
zanatlije, radnici, ne moze da plati devojci koka-kolu u
kaficu,
sinovi funkcionera se javno hvale da zaradjuju milione.
Dakle,
najpoznatiji sin u nasoj zemlji je pre godinu dana objavio da
ko smatra
da onaj ko sa 21 godinu ne moze da zaradi milion maraka u
Srbiji, da
je nesposoban. Sin jednog drugog ministra iz Zajecara, je
pre
izvesnog vremena u Zajecaru proslavio sa drustvom, i svi su bili
pozvani,
zaradu prvog svog miliona, naravno maraka, ne dinara. Sin
jednog
ministra iz Vranja je u Skoplju kupio za osam miliona dolara,
ili 16
miliona maraka, deo Skopske zelezare. To je dakle stanje
vladajuce
klase danas u Srbiji.
Trocasovni duel Vojislava Seselja i Zorana DJindjica
na
jagodinskoj TV "Palma plus"
Duel Seselj-DJindjic, dugo najavljivan na RTS je izostao, ali
je
naknadno, na "neutralnom terenu" u studiju TV "Palma plus"
odrzan.
Dakle, ono sto nije moglo u Beogradu, dogodilo se u Jagodini.
Ringovni sudija, glavni urednik TV "Palma plus" Dusan
Trifunovic,
je delio pravdu ( i vreme), a iz trocasovnog zestokog
duela,
izdvojili smo za citaoce "Svedoka" onoliko koliko smo uspeli
da skinemo
s celuloidne trake.
Dusan Trifunovic: Kuda ide Srbija, politicki milje i posebno
ono sto je
znacajno, vlast optuzuje opoziciju da izdaje neke
nacionalne
interese, opozicija optuzuje vlast da vec godinama ono
sto dodirne
biva negativno. Ko ce prvi?
Vojislav Seselj: Ja predlazem - opozicija.
Zoran DJindjic: Ja se slazem, s obzirom da bi g. Vojislav
Seselj
mogao da pobegne, kao sto su sinoc pobegla njih trojica od
razgovora...
V.S.: Imate li televizor kod kuce, jeste li videli da smo bili
tamo?
Z.DJ.: Naravno, u pet sati ste mi rekli da nece biti emisije,
a ond se u
osam sati...
V.S.: Vas koalicioni kompanjon je pobegao, Vuk Draskovic.
Z.DJ.: Ja vas molim da me ne prekidate. Da objasnim gledaocima
koji su
cekali tu emisiju, sinoc sam imao i predjelo i glavno jelo i
dezert, sad
imam samo sendvic. Nije bolje nego ista, ali bojim se da
mi i ovaj
sendvic ne pobegne ako ga pustim da prvi govori. Prekjuce
u 12 sati
je utvrdjena lista govornika i tad se znalo ko ce biti
ucesnik.
Znaci, Seselj, Sainovic, Bojic i ja, znalo se da cetvrti
pozvani
nije pristao, i 28 sati je trebalo organizatorima da primete
da ti
uslovi nisu ravnopravni i da onda odjave tu emisiju, i da kazu
da ce ta
emisija biti odlozena za narednu sredu, da bih ja onda sa
zaprepascenjem dobio telefonskim poziv, jer RTS naravno ne gledam,
cuvam
zdravlje, da mi kazu - pa, emisija se ipak odrzava. Meni je
drago da je
g. Seselj tu, znaci ova druga dvojica su verovatno bila
razlog sto
nisu smeli da me pozovu u emisiju, i nadam se da ovo
objasnjenje
ne ulazi u mojih deset minuta.
Nazalost, nije potrebno cak ni deset minuta da bi se opisalo
stanje
nacije i drzave danas u Srbiji. Ono je tragicno, nikad gore
nije bilo u
mirnodopsko vreme. Samo u svetskim ratovima nasa nacija
je bila u
tako tragicnom stanju. Drzavom vladaju kriminal, korupcija
i
bezakonje. Obican svet ne moze da zivi od svoje plate, koja je
prosecno 80
maraka, mafija i kriminalci grcaju u bogatstvu. Dok
jedan
obican decko ili devojcica, ciji su roditelji obicni
nastavnici,
zanatlije, radnici, ne moze da plati devojci koka-kolu u
kaficu,
sinovi funkcionera se javno hvale da zaradjuju milione.
Dakle,
najpoznatiji sin u nasoj zemlji je pre godinu dana objavio da
ko smatra
da onaj ko sa 21 godinu ne moze da zaradi milion maraka u
Srbiji, da
je nesposoban. Sin jednog drugog ministra iz Zajecara, je
pre
izvesnog vremena u Zajecaru proslavio sa drustvom, i svi su bili
pozvani,
zaradu prvog svog miliona, naravno maraka, ne dinara. Sin
jednog
ministra iz Vranja je u Skoplju kupio za osam miliona dolara,
ili 16
miliona maraka, deo Skopske zelezare. To je dakle stanje
vladajuce
klase danas u Srbiji.
Ja gospodina Seselja optuzujem veceras za to stanje, jer je on
saucesnik u
tom pljackanju naroda pod izgovorom patriotizma, pod
izgovorom
borbe za nacionalne interese, doslo je do takvog
socijalnog
raslojavanja u Srbiji kakvog nije bilo ni u tursko vreme.
Ima vise
haraca nego sto je bilo u tursko vreme, neki su izracunali
240, ali
sasvim sigurno u svetu nema harac na brojilo za struju,
nema harac
za prijavljivanje registrovanja automobila, nema harac na
izlazak iz
zemlje, i ko zna kakve jos takse i porezi postoje koji
nigde drugo
u svetu ne postoje.
Iznecu i podatke sta se sve desava u onome sto oni iz milja
zovu siva
ekonomija, sto je zapravo kriminal i korupcija, a to znaci
sverc
cigareta i nafte, to su poslovi koji donose milijardu nemackih
maraka
privilegovanim ljudima, protiv cega se niko nije javno
pobunio.
Gospodin Seselj je, dok je bio opozicija, obecao da kada
Srpska
radikalna stranka dodje na vlast, da ce 2.000 godina robije
biti za
socijalisticke lopove, a do sada su u zatvorima bili Nebojsa
Ristic,
novinar iz Sokobanje, zbog toga sto je stavio plakat
"Slobodni mediji" na prozor u TV Sokobanja, i nekoliko studenata iz
"Otpora" koji su pisali neke parole i crtali neke simbole. Nijedan
lopov iz
Socijalisticke partije Srbije nije do sada bio u zatvoru.
Dakle,
stanje nase ekonomije je stanje naseg morala, stanje naseg
drustva je
tragicno. Vladajuca oligarhija pokusava da prikrije svoj
jedini
interes, a to je da se finansijski i dalje bogati, da
privilegije
vlasti koristi za svoje licne interese, pokusava to da
prikrije
potpuno suludim idejama o ratu protiv celoga sveta, o
ugrozenosti
Srbije od celoga sveta, o tome da smo mi bastion slobode
u celom
svetu, da su svi navalili na nas, i da su nasi jedini pravi
saveznici,
u stvari, najvece orijentalne diktature danas u svetu -
Irak,
Libija, Severna Koreja, Tunguzija, ne znam sa cijim
predsednicima i poglavicama imaju redovne kontakte, svaka cast svima
njima, ali
ja mislim da mesto nasoj zemlji nije tamo.
To je prva osobina nase situacije. Znaci da je u ovih prvih
deset
godina doslo do takvog socijalnog raslojavanja da mozemo da
govorimo o
brutalnom klasnom karakteru naseg drustva. Jer takvog
prozimanja
drustva kriminalom i korupcijom, organizovanim
kriminalom,
je takvo da je sada rizicno izici na ulicu.
Druga osobina, koja nikada nije bila deo nase istorije, jeste
trajna
izolacija u medjunarodnom smislu, odsecanje veze sa
najuticajnijim vezama koje karakterisu 20. i 21. vek. Dakle, postoje
vazne
zemlje, bitne zemlje u nekom civilizacijskom smislu, ali u
svakoj fazi
postoje neke zemlje koje uticu na dogadjaje i sa kojima
morate da
odrzavate veze da bi ostvarili svoj interes. Mi smo danas
najizolovanija zemlja u svojoj istoriji.
Ovaj rezim nema nikakvu sansu da tu izolaciju probije, on je
cak hvali.
On cak od nuzde pravi vrlinu i prikazuje kao da je to
casno biti
u takvoj izolaciji. I ono sto su nas zatvorili iza
visokih
zidova, sto je zapravo jedan zatvor, oni to prikazuju kao
tvrdjavu
koja nas brani od zlih sila, i onda nam pricaju bajke kako
smo mi u
stvari gladni, ali slobodni, kako smo nezavisni, kako
placamo
visoku cenu za tu svoju borbu za nezavisnost, da su svi ti
drugi
narodi kolonizovani, Englezi, Francuzi, Grci - svi su oni
pristali na
kolonijalni polozaj, samo smo mi nezavisni, i zato cemo
mi da
stradamo, ali cemo ostati u istoriji civilizacije zabelezeni
kao
poslednji mohikanci. Gospodin Seselj je poslednji mohikanac, sa
Mirom
Markovic i Ljubisom Risticem, i ne znam ko im je sve jos
partner,
oni brane zapadnu civilizaciju od nekih varvara.
Treci element je neizvesna buducnost unutar same zemlje.
Nikada,
mimo svetskih ratova, na delu teritorije nase zemlje nije
bilo
stranih trupa, osim za vreme vlade u kojoj je g. Seselj
potpredsednik. Poslednji put kad smo u bioskopu "Rex" razgovarali
Seselj i
ja, on je rekao: "Vlada u kojoj sam ja nece nikada
prihvatiti
da strana cizma stane na deo te nase teritorije, ili ja
necu biti u
toj vladi". Ja sam rekao, to je bilo pred rat dva-tri
meseca,
budite oprezniji, komplikuju se dogadjaji. On je rekao: "Ne,
vi i vasi
saveznici, vi cete da dovedete NATO trupe, ali Vlada
narodnog
jedinstva, mi suzbijamo terorizam, terorizma vise nema,
Zoran
Sokolovic je izjavio da terorizma vise nema, dakle posao je
zavrsen". Sa Crnom Gorom odnosi nikada nisu bili losiji nego u
poslednjih
nekoliko godina i zaostravaju se. Dakle, to je stanje
nacije,
drzave i gradjanstva. Srecom, mi smo vitalan narod, inace ne
bismo mogli
ovu vlast da prezivimo. Mi smo izuzetno normalan narod,
inace ne
bismo to ludilo mogli normalno da prezivimo. Nas potencijal
je ostao
srecom neokrnjen, mi kao narod imamo sansu, ali nasa sansa
je u
Evropi, u zapadnoj Evropi. Nasa sansa nije Tunguzija, ma koliko
g. Seselj
obozava Tunguziju, jer je to jedina zemlja gde g. Seselj
moze da
ode, ali nasa sansa su zemlje sa kojima je Srbija imala
trgovinske
odnose 150 godina, kojima je prodavala svinje u vreme
kneza
Milosa i kojima je prodavala svoj tekstil i industrijske
proizvode i
svoju hranu pre deset godina - to su Francuska, Nemacka,
Italija,
skandinavske zemlje, to je zapadna Evropa. Potrebne su nam
promene,
potrebno je da najpre hladne glave procenimo gde smo
gresili u
proslosti, da dobro analiziramo svoje prednosti, sta smo
kao narod
sposobni da ucinimo, da definisemo svoj cilj, taj cilj je
Evropa, da
vidimo ko najpre moze da nas odvede do tog cilja, i da
kazemo: Taj
ko Srbiju moze najpre da vrati u Evropu, taj nek vodi
zemlju
izvesno vreme. Merilo njegovog uspeha jeste ekonomija. Ko
moze da
omoguci da se sto vise dece rodi, da bude sto vise mladih
bracnih
parova.
Najsokantniji primer o uspehu njihove vlasti je: '99. godine
se najmanje
dece rodilo od 1945. do danas u Srbiji, najvise nasilnih
prekida
trudnoce se desilo, najmanje mladih domacinstava je
zasnovano.
To je ta razdelna linija koja mora da deli ovaj rezim od
buduceg
demokratskog. Kriterijumi za uspeh tog buduceg rezima bice
ekonomski
oporavk zemlje, plate ljudi, sigurnost ljudi, red i zakon
u drzavi, i
sto pre povratak u normalan svet. Sto pre izvlacenje iz
tog
lavirinta raznih Sadama Huseina, raznih Fidela Kastra, koji nisu
sasvim ni
normalni. Vracanje u one normalne civilizacijske tokove
gde mi
uspevamo kao narod, gde smo sposobni, gde se snalazimo, gde
necemo biti
parije nego cemo biti priznati kao ravnopravni partneri.
Vojislav Seselj: Gospodin DJindjic prica bajke, i on sam ne
veruje u to
sto prica, to je krajnje ocigledno. Prvo, sto se tice
jucerasnje
emisije, emisija je bila zamisljena kao dijalog
predstavnika vladajucih i dve jedine opozicione stranke, ozbiljne
uslovno
receno, pod pretpostavkom da su to jedine dve stranke koje
imaju
izvestan procenat glasaca u birackom telu. Jedan od
opozicionih
lidera nije hteo da dodje, do podne se iscekivala
promena
njegove odluke. Bilo bi krajnje smesno da je sinoc odrzana
emisija gde
bi bila tri predstavnika vladajucih stranaka i samo
jedan
predstavnik opozicionih, g. DJindjic, to bi onda bilo grehota
sablju
krvariti - trojica na jednoga, to nikako nije islo. Zakljucak
je bio na
drzavnoj televiziji da se obnovi ponuda i da se neprekidno
obnavlja, a
mi ocekujemo, posto je g. DJindjic usao u cvrstu
koaliciju
sa Draskovicem, da su oni u stanju da se dogovore da dodju
na neku
emisiju na drzavnoj televiziji i da se suoce sa
predstavnicima vladajucih stranaka.
Drugo, Vlada Srbije nikada nije odlucivala o prihvatanju
dolaska
stranih trupa na teritoriju Srbije, nikad to nije bilo na
dnevnom
redu sednice Vlade. Odluku je donela Narodna skupstina. U
Narodnoj
skupstini su sedeli narodni predstavnici. Svaka odluka
Narodne
skupstine ima snagu zakona. Drugo, mi smo podneli ostavku,
pa smo
ponovo usli u Vladu, jer mi nismo podnoseci ostavku na
clanstvo u
Vladi, Vlada je posle rekonstruisana, podneli ostavku na
bavljenje
politikom. Mi ostajemo da se bavimo politiko, mada biste
vi mozda
voleli da mi prestanemo da se bavimo politikom.
Treca stvar, sto se tice mog sina najstarijeg, on je isao u
srednju
skolu, ne ide mu nekako skola. Upisao se u Saobracajnu
skolu, nije
mu islo, upisao se u Pravno-birotehnicku, ne ide mu ni
tamo, ne
voli da uci, i zaposlio se kao fizicki radnik sa osnovnom
skolom, i
prima platu fizickog radnika. Jer je moj cilj kao oca, on
se sa 16
godina zaposlio kao fizicki radnik, da moj sin postane
covek.
Covek se moze postati samo ako se radi, ako se stvara nesto
za sebe, za
svoju porodicu, i mislim da ce rad o njega stvoriti
coveka u
pravom smislu reci. Ne mora da zavrsi skole, visoke skole
poput oca,
neka posteno zivi, neka zivi od svoga rada. Nemojte meni,
molim vas,
nista da pripisujete, nikakve gluposti, jer to sa mnom
apsolutno
nikakve veze nema.
Cetvrta stvar, nasa zemlja je u zaista krajnje teskoj
situaciji.
Da vidimo koji su uzroci. Prvo, poluvekovna komunisticka
titoisticka
diktatura. Ona je glavni uzrok, je li tako? Drugi uzrok
je raspad
Jugoslavije po savovima koji su pokusali da provedu
zapadne
sile. Treci razlog su sankcije, spoljna blokada, rat,
bombardovanje, cepanje zemlje, itd. Cetvrti razlog je vlast. Ja sam
zaista, kao
covek vlasti sada, odgovoran za ovo stanje, ja ne bezim
od te
odgovornosti, ali se postavlja pitanje sta se moglo vise
uraditi da
se ovo stanje promeni. Jer, koje su pred nas alternative
postavljale
zapadne sile? Prva alternativa je bila, ili da se
slozimo ili
ne slozimo sa raspadom Jugoslavije po avnojevskim
savovima.
Niko normalan, castan i ozbiljan u srpskom narodu to nije
mogao
apriori da prihvati, niko, pogotovu to nisu mogli da prihvate
zapadni
Srbi. Pa se onda pred nas postavljala alternativa da se ne
pruza pomoc
Srpskoj Krajini ili da se snose konsekvence sankcija,
pritisaka i
svega ostalog. Treca alternativa je bila da se ne pruza
pomoc
bosanskim Srbima ili da se uvedu sankcije Ujedinjenih nacija,
koje su pod
laznom argumentacijom, pod laznim dokazima o navodima
srpskim
zlocinima na pijaci Markale u Sarajevu zavedene. Cetvrto je
bilo da se
odreknemo Kosova i Metohije ili cemo doziveti
bombardovanje ili cemo doziveti nove sankcije, itd. Peto je sada
vezano,
verovatno, za Crnu Goru. Nazire se u daljini nesto novo. Ovo
novo, u
cemu i vi ucestvujete, to je regionalizacija Srbije, pokusaj
da se
Srbija podeli na sest regiona, zapravo sest federalnih
jedinica,
jer su regioni predvorje regionalnih jedincia na ovaj
nacin na
koji su zamisljeni. Regioni sa lokalnim skupstinama,
lokalnim
vladama, sa lokalnim izborima, lokalnim zakonodavstvom,
itd. Sta to
govori? To govori da je cilj naseg neprijatelja da se
unisti
Srbija. Oni su hteli da uniste jedan narod i jednu drzavu, da
taj narod i
ta drzava vise nikada ne budu ozbiljan politicki faktor
na Balkanu,
i tu mi nismo imali ozbiljne alternative, mi smo tome
morali da
se suprotstavimo. Sadasnje stranke koje su u vladajucoj
koaliciji
nacionalnog jedinstva tom izazovu su prilazile na
razlicite
nacine.
Radikalima je prvima sve bilo jasno. Mi smo smatrali da treba
vec u
startu odlucno i radikalno da se suprotstavljamo, nasi
koalicioni
partneri su smatrali da izvesnim popustanjem mogu da
umilostive
Amerikance. Pokazalo se da od toga nema nista. Sta to
znaci ta
fraza, ta parola - hocemo u Evropu. Kakvu Evropu? Da sad
damo Kosovo
potpuno, da damo Crnu Goru, da damo Vojvodinu, da damo
Rasku
oblast i Sandzak, da isparcelisemo ostatak Srbije i da onda
idemo u
Evropu. Evo, ovaj vas politicki kompanjon Milan Panic je
objasnio
kako on zamislja odlazak Vojvodine u Evropu, otcepljenjem
od Srbije i
prikljucenjem Madjarskoj. To je on javno rekao u
Budimpesti,
do tada ste njim mahali kao zastavom, prerano je ofirao
vase
planove, ili planove vasih savetnika s druge strane Atlantika,
zavisi s
koje im se strane prilazi, i on je sada otpisan. Pojavljuju
se novi,
pojavljuje se Canak, takodje vas kompanjon, koji sad trazi
da
Vojvodina bude republika. Znaci, ocigledna je jedna stvar, da
Amerikanci
zele da uniste Srbiju i da mi moramo tome da se
suprotstavimo, s teskom mukom, u teskom jadu zivimo, ali nam nema
druge
varijante, moramo se suprotstavljati dok imamo daha. Oni nama
ne nude
nesto sto bi mogli prihvatiti kao alternativu, apsolutno nam
ne nude,
oni od nas traze potpunu kapitulaciju, oni od nas traze
nestanak
naroda, nestanak nacije, da bi eventualno neki pojedinci
mogli da
zive dobro.
Sto se tice kriminala i korupcije, to je zahvatilo sve zemlje
u tzv.
tranziciji, to nije samo nas slucaj. Kriminal i korupcija su
uvek
pratili periode prvobitne akumulacije kapitala u svakoj zemlji.
Nas je
istorija kaznila da nam se taj period prvobitne akumulacije
kapitala
ponavlja. Vec smo jednom kroz njega prosli u proslom veku,
u knezevini
Srbiji, i tada je bilo i kriminala i korupcije, i afera
i cuda
svakakvih, pa su onda komunisti to sve poravnali, nivelisali,
pa sad
moramo ponovo da se vratimo na taj put, to je nesto sto je
objektivno.
Ono sto je subjektivno u ovom slucaju, ove Vlade
nacionalnog
jedinstva, nijedne afere nije bilo otkad je ova Vlada
formirana
24. marta 1998. godine. Nijedne jedine, nijednu
korupcionasku aferu ne mozete da otkrijete, da ukazete na nju prstom
i da nas
optuzite da smo za nju krivi. I nije tacno da se ne sude
drzavni
funkcioneri, te '98. godine uhapsen je Nenad DJordjevic,
uhapsen je
ovaj bivsi direktor Duvanske industrije Nis, kako se
zvase, vise
ne mogu ni imena da mu se setim, nije ni bitno. Dakle,
to su bile
svojevremo veoma krupne ribe na nasoj politickoj mocvari,
u jezeru,
kako vam vise odgovara.
Postoji nesto sto nam govori da se iz ove koze ne moze
iskociti.
Ne mozemo mi Srbi, u so da se pretvorimo, ne mozemo
umilostiviti Amerikance, ne mozemo ih odvratiti od njihove namere da
nas uniste,
zato sto smo mi u njihovim ocima fiksirani kao
tradicionalni ruski saveznici na Balkanu, i zbog toga jednostavno
nas
opstanak, sa njihovih geostrateskih interesa, ne dolazi u obzir.
Naravno,
bilo je mnogo gresaka u politici. Nekim greskama ste vi
kumovali
gospodine DJindjicu. Mi smo jednom prosli kroz dobru fazu
procesa
privatizacije, negde 60-70 odsto ukupne nase privrede je
bilo
privatizovano. Na vasu inicijativu, 1994. sve je to vraceno u
prvobitno
stanje. Mi se sad opet batrgamo, trazimo nacina da ubrzamo
taj proces
privatizacije po novom zakonu, koji ima krupne slabosti,
i jedva da
taj proces napreduje. Znaci, jednom ste i doprineli da se
stvari
vrate u prethodno stanje. Gospodine DJindjicu, vi niste uvek
zastupali
ovakve stavove, vi ste stalno menjali orijentaciju u
politici.
Sto se tice Srpske radikalne stranke, mi smo neprekidno
imali ovaj
pravac koji sada zastupamo. Drugo, sve vase ambicije
politicke,
sve vase nade na ekonomskom planu vezane su za
pretpostavljenu americku i zapadnoevropsku pomoc. A od toga nema
nista, to
su samo prazna obecanja. Mi moramo, kao pametni ljudi, da
ucimo na
iskustvima drugih naroda i drzava. Obecali su Rusiji 24
milijarde,
nisu Rusi dobili, izvukli su stotine milijardi dolara iz
Rusije.
Obecali su Bugarima, Rumunima, nista im nisu dali. Sta su
obecali sve
Makedoncima, sta su dobili Makedonci - nista.
Setite se kad ste bili predsednik Gradske skupstine Beograda
g.
DJindjicu, isli ste u Ameriku, trazili ste od Medlin Olbrajt da
vrati
Skupstini grada Beograda 20 miliona dolara koji su bili
deponovani
u nekoj americkoj banci. Je li istina? I obecali su vam i
slagali su
vas, nisu vam vratili. Bas ih briga, oni drze tih 20
miliona
dolara i ne daju ih, a to je vama moglo pomoci da ovde
napravite
cudo u politickom smislu.
Voditelj: Kosovo i Metohija, kako ga zadrzati i kako
profunkcionisati da se Srbi ponovo vrate tamo?
Zoran DJindjic: Pa, naravno, sve je to vezano uzrokom i
posledicom.
Da bismo imali sansu na Kosovu treba da imamo vladu koja
moze da
bude prisutna na Kosovu. Ne mozemo mi da resavamo sa Dedinja
problem
Kosova, moramo da imamo vladu koja moze da bude prisutna u
Berlinu, u
Parizu, u Londonu, u Briselu, u Vasingtonu i svim onim
zemljama
gde se odlucuje o sudbini sveta, pa i o nasoj sudbini.
Najlakse je
zatvoriti oci i reci: mrzi me nastavnik i zato imam sve
jedinice.
Znaci, treba nam jedna jaka srpska drzava, drzava sa jakim
institucijama, drzava kredibilna, drzava sa redom i zakonom, ne sa
kriminalcima koji se sa heklerima setaju po gradovima u Srbiji.
Prodjite
kroz dva-tri poznata grada u Srbiji, tamo gde se sinovi
seckaju, pa
cete da vidite momke sa heklerima, u jednoj zemlji u
kojoj bi
trebalo da cak i za nosenje pistolja postoji dozvola, to je
danas
Srbija. Srbija mora da bude jedna jaka, uredjena zemlja,
zemlja koja
je medjunarodno priznata, koja ima svoje saveznike, i
onda ona
moze da resava tako teske probleme kao sto je problem
Kosova.
Zelim da se vratim na pitanje kako smo dosli dovde, jer ovo su
sada
posledice. Znate sta, kad vas Dafina opljacka, i onda vas
dovedu pred
praznu banku i onda kazu: e, sad si ti strucnjak,
resavaj
probleme. A ti kazes - daj da se vratimo malo da vidimo kako
je sve to
krenulo. Ne, ne, ne - sve je to bila sudbina, resimo
problem
koji je nastao kao posledica toga. Ne, da se vratimo na
uzrok.
Tacno, bitan uzrok je u tome sto u Srbiji postoji kontinuitet
vlasti i
kontinuitet ideologije. Kontinuitet komunizma Titovog i
kontinuitet
jugoslovenstva Titovog, ali to je brod na koji ste se vi
ukrcali, sa
Mirom Markovic kao ideologom. Vi branite Srbiju zajedno
sa Mirom
Markovic, napravili ste patriotsku koaliciju. Recite mi sa
da ili ne,
da li je JUL za vas patriotska stranka?
V.S.: Da.
Znaci jeste. JUL je za vas patriotska stranka. Principijelni
ste bili od
pocetka, '98. godine: Braco Srbi i sestre Srpkinje vreme
je da
crvenu vesticu iz Tolstojeve ulice, laznog akademika i
nabedjenog
intelektualca Mirjanu Markovic naucimo pameti, da joj
ubedljivo
stavimo do znanja da Srbijom nikada nece ovladati crvena
neokomunisticka kuga. To su za vas patrioti. Naravno, da kada je sa
jednom
prezivelom, jednom impotentnom, mrtvom ideologijom, '98.
godine kada
se svet menjao, neko ko ne razume nista, ko je pokusao
sa tim
naocarima sa debelim staklima, sa dioptrijom od -16 da gleda
realnost, i
pokusao da se snadje tu, i poceo da udara u zidove, tu
su nastali
nasi problemi. To je gospodin Milosevic kao nastavak
Titove
ideologije. Jedino u Srbiji je ta ideologija prevladala i
jedino smo
mi gubitnici na Balkanu. I vi taj uzrok uzimate kao jedno
normalno
stanje uz put, i onda projektujete namere da neko zeli da
razbije
Srbiju. Zasto? Zasto bas samo Srbiju? Srbi su neki ruski
saveznici
istorijski, koji ruski saveznici, kada je to Rusija
pomagala
tako Srbiji? To mi kazemo zato sto je to tako lepse. Uvek
je bila na
strani Bugarske, uvek je u medjunarodnim sporovima i
aferama
Kraljevina Srbija, Knezevina Srbija, stara Srbija, imala
teske
probleme sa tim velikim silama koje su imale svoje vrlo surove
interese na
Balkanu. Ne bolje interese Rusija nego Francuska ili
Engleska,
nego drugacije interese, a mi smo uvek stradali ako nismo
uspeli tu
da nadjemo svoje mesto. Dakle, umesto da smo '98. godine
ubrzano
krenuli u reforme, da smo ojacali svoju drzavu, da smo imali
demokratsku
vladu, da smo obavili transformaciju unutar Srbije, da
smo postali
magnet za Balkan, kao sto smo bili izlog, 50 godina smo
mi bili u
komunizmu izlog, dolazili su ljudi u Beograd da vide sta
se nosi u
Parizu, preko Dunava su plivali da bi dosli kod nas
Rumuni. To
je bila sansa Srbije, vi ste je upropastili, jer ste
zacementirali ovaj sistem zajedno sa Mirjanom Markovic. Sansa je u
tome da ono
sto smo propustili pre deset godina uradimo sada, da se
deblokiramo, ne da dobijemo pare iz inostranstva, nego da svoje
sposobnosti
ostvarimo tamo gde nam je mesto, na svetskom trzistu, u
Evropi,
tamo gde se tehnologija stvara, gde se zaradjuju pare.
Vojislav Seselj: Mene iznenadjuje da kod gospodina DJindjica
nikakve
logike nema u ovom izlaganju. On kaze da nas Amerikanci muce
i
maltretiraju zato sto smo komunisti, zato sto smo na Titovom
komunistickom putu. Pa, prvo, Titov komunisticki rezim ne bi mogao
pola veka
da se odrzi bez americke pomoci. Taj se rezim odrzavao
iskljucivo
uz americku pomoc. Drugo, u Republici Srpskoj je na
vlasti bila
Srpska demokratska stranka, antikomunisticka politicka
partija.
Vise antikomunisticka nego Srpska radikalna stranka,
ekstremnija
u tom pogledu. Oni su cak i veronauku vratili u skole,
svestenike
doveli u Narodnu skupstinu, itd, sto sve nama ne pada na
pamet, jer
mi smo za strogi sekularizam, striktnu odvojenost crkve
od drzave.
Po nasem misljenju je ispovedanje vere privatna stvar
svakog
coveka. Dakle, bili su izraziti antikomunisti, i Amerikanci
su se
posebno na njih obrusili. Prvi ozbiljniji Srbin koji je
proglasen
za ratnog zlocinca bio je Radovan Karadzic. Vi ste nekada
s njim bili
prijatelj g. DJindjicu, jeste li jos uvek?
DJindjic: Da.
Seselj:Ja sam vama odgovorio: JUL je patriotska stranka jer je
sada na
patriotskim pozicijama, sta je bilo ranije mene ne
interesuje.
Meni je vazno sta je ranije bilo sa Srpskom radikalnom
strankom.
Drugo, ja sam nekada bio u zestokom sukobu i sa celnicima
JUL-a i
SPS-a. Ja sam sest puta u zivotu bio u zatvoru, svaki put iz
politickih
razloga, od toga cetiri puta u Milosevicevom zatvoru, ali
ja nisam
sujetan covek. Svoju licnu sudbinu ja ne projektujem kroz
stranacku
politicku akciju. Kazite vi meni gospodine DJindjicu, kako
sam ja vama
direktno odgovorio sto se tice JUL-a, da li je Bil
Klinton
ratni zlocinac?
Zoran DJindjic: Ja ne razgovaram na tom nivou. To je pitanje
koje treba
da utvrde sudovi.
Seselj: Da li je Medlin Olbrajt ratni zlocinac?
DJindjic: Isti odgovor.
Seselj: Da li je Toni Bler?
DJindjic: Isti odgovor. Ja nisam sud.
Seselj: Cekajte, ali znate da su ubijali srpsku decu ovde. Da
li je
kancelar Sreder ratni zlocinac? Da li je nemacki general
Rajnhard
ratni zlocinac? Zasto mi ne odgovorite g. DJindjicu,
odgovorite
sa da ili ne.
DJindjic: Menjate temu. U vezi s onim sto ste vi izjavili pre
dve godine,
jer ste vi tvrdili da je Srpska radikalna stranka ostala
principijelna...
Seselj: Kad sam otisao u zatvor, 1994, vi ste podrzali rezim,
i rekli
ste: Seselj je dobio sto je zasluzio.
DJindjic: Nije tacno.
Seselj: U svojoj knjizi sam objavio isecke iz stampe gde ste
to rekli, a
iz vase stranke su ucestvovali u tome kao lazni svedoci.
Tada je bio
u vasoj stranci Desimir Tosic. Odgovorite mi sada da li
je Bil
Klinton ratni zlocinac?
DJindjic: To pitanje je g. Seselj za sud. Pitanje zlocina je
pravno
pitanje.
Seselj: Pitanje zlocina je pre svega ljudsko pitanje.
DJindjic: Vi treba da budete profesor prava...
Seselj: Zanemarimo pravo, sa cisto ljudskog aspekta, da li je
Bil Klinton
zlocinac?
DJindjic: Ne moze pojam zlocina da se posmatra sa cisto
ljudskog
aspekta. Gospodine Seselj, vi treba da predajete pravo
studentima...
Seselj: Molim vas, koji sud ce da utvrdjuje za Bila Klintona,
nema
sudova.
DJindjic: Moze da utvrdjuje Sud u Hagu.
Seselj: Utvrdio je sada ovaj tribunal koji je zasedao u
Beogradu.
DJindjic: A ko je legitimisao taj tribunal?
Seselj: A ko je legitimisao onaj koji je sudio...
DJindjic: Savet bezbednosti.
Seselj: Koji Savet bezbednosti... Nirnberski sud ko je
sankcionisao?
DJindjic: Zemlje ucesnice u Drugom svetskom ratu, zemlje
pobednice,
Engleska i Rusija.
Seselj: E i ovde su isto, zemlje koje su se suprotstavljale
americkoj
agresiji, odnosno istaknuti intelektualci... Kakav pravni
osnov, nema
tu pravnog osnova. Vi necete da se izjasnite da li je
Bil Klinton
zlocinac. On je ubijao srpsku decu, bombardovao civilne
ciljeve.
Necete da kazete da li je kancelar Sreder ratni zlocinac.
Sta to
znaci?
DJindjic: Gospodine Seselj, vi pokusavate svojom jeftinom
demagogijom
da svedete pitanje ogromnih ideoloskih i politickih
promasaja
na jeftino ispitivanje koliko andjela stane na jednu iglu,
da li je
ovo ili ono.
Seselj: Ko kaze da andjeli stoje na igli?
DJindjic: To pitanje u 12. veku je bilo najvaznije u
sholastici,
kao sto vi pokusavate u vasoj politickoj sholastici.
Gospodine Seselj, pitanje rata koji je zadesio nasu zemlju i
agresije
koja je zadesila nasu zemlju, i ztava koje su zadesile nasu
zemlju, i u
ovih deset godina, i u svim drugim ratovima, je
kompleksno
politicko pitanje.